Čudna je to zemlja, ta Bosna i Hercegovina i ljudi u njoj. Kad zbir loših vijesti dostigne ključnu tačku, i kad čovjek samom sebi zamjeri i zvanično se proglasi idiotom što za sebe nije tražio selameta na bilo kojoj drugoj tački zemaljske kugle, pojavi se vijest koja izmami osmijeh. Sve je to, naravno, besmisleno i u imbecilnosti možda i ne treba tražiti posljednji bastion ljudskosti, ali osjetio sam salvu iskrenog zadovoljstva kad sam pročitao vijest da je policijski službenik Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo napisao prekršajni nalog jednom građaninu jer mu je na izgovorno ime gradića sjeverno od Sarajeva - “Olovo?” - odgovorio - “Na mom bolovo”, kako javlja portal Press. Istina, mogao je organa reda i mira uputiti i na molovanje, „Olovo – molov'o“, ali za sumnjati je da bi se stvar drukčije završila.

Građanin je, eto, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200 KM zbog kršenja odredbi Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo. Policijski službenik pozvao se na zakonsku odredbu koja kaže da će se novčanom kaznom od 200 KM do 600 KM kazniti za prekršaj onaj ko na javnom mjestu narušava javni red i mir naročito drskim ponašanjem, grubim vrijeđanjem drugog lica ili drugim bezobzirnim ponašanjem ugrožava sigurnost ljudi ili izaziva osjećanje fizičke ugroženosti, uznemirenosti ili negodovanja lica. 

Sve što je policajac u dijalogu sa vozačem kojem je naplatio kaznu trebao uraditi je da mu kaže – „a ti na mom živ i zdrav bio dovijeka“. Ali, mi već odavno nemamo takvu policiju, ona je potonula negdje s pravosuđem, u korupcionaške afere i zato danas može biti samo predmet ove vrste zajebancije.

Rimovanje prostakluka stara je urbana disciplina u kojoj se, poput recimo Sinjske Alke, ili bacanja kamena s ramena, uglavnom, takmiče muškarci primati. No, u trendu opće ravnopravnosti, veoma je simpatično i sve češće da se time bave i žene, koje u posljednje vrijeme ostvaruju značajne rezultate. Njima je istina, i puno teže, jer su rime te vrste uvijek povezane s vezivanjem nekog toponima s provođenjem vremena na onoj muškoj stvari, tako da, recimo, kad kažete „Tetovo“, odmah slijedi poziv na ljetovanje, a ako se subjekt ne ljuti, on(a) glatko može doći i na zimovanje. Ako, recimo, znamo da u centralnoj Bosni, kod Bugojna postoji prevoj Rostovo, ima li prirodnijeg povoda, nego individuu pozvati na gostovanje. Dakle – gostov'o. 

Policijski službenik bi trebao pokazati izniman oprez ako mu vozač kaže da ga je pozdravio Nusret (FOTO: Lupiga.Com)

Tokom izolacije uvjerili smo se da je Bosna i Hercegovina puna atraktivnih destinacija, do kojih se dolazi raznim markama automobila: oprez. Jer, ukoliko pitate, recimo, policajca „koji je to automobil?“, on će vam odgovoriti – „pežo“, na šta odmah možete podijeliti rimu „lež'o“, što vam nudi i „reno“ – ali tu se ionako vene, što je nesvršeni oblik od „uvenuti“. Dakle, ren'o - ven'o. Pažljiviji učesnici u saobraćaju znaju da treba biti vrlo oprezan i kod gradova: ako ste, recimo, bili na jugu, nemojte pred znalcem govoriti da ste bili u Splitu, jer može uslijediti neprijatan odgovor da vam uvali … hm, znate i sami. Držite se, dakle, toponima „Grad pod Marjanom“, kao što je i za Banju Luku važno da se ne upotrebljavaju treći i četvrti padež – jer ako kažete da ste bili u tom gradu na Vrbasu, to odmah „povuče“ komandu – „povuci“, što za organe reda, a i šire može biti jako neprijatno. 

Tako je, recimo, i sa imenima pojedinih krajeva u kojem je okolina Gornjeg Milanovca, poznatija kao Takovo, idealna za (s)pakovanje, tako da je „Takovo – spakov'o“, dok u prikrajku uvijek čeka Paja, što se kako znamo uvijek rimuje sa Gaja, Raja i Vlaja, dok se iz osnovnog oblika života ne izlegu razne pošalice, od koje su neke, doista, vrlo smiješne. A neke imbecilne, ali i zato smo tu. 

Zato, policijski službenik bi trebao pokazati izniman oprez ako mu vozač kaže da ga je pozdravio Nusret. Epilog tog pozdrava je, naravno, susret, tako da je pisanje kazne opet neminovno. Tu su još i zamke iza kojih čekaju Krešo (naravno, „promiješ'o“), Rajko (uvijek povezano s „majko“) i jedan od omiljenih protagonista ovog autora, megapopulrni Jasko (koji u raznim situcijama, naravno, čini – fijasko.) Tu je još i besmrtni Skender, koji obavlja stvari uz gelender, a poslastice poput Sahare ili Gobi („pustinja“ – „ustima“) ili strip junaka („Betmen - metnem“) su dio trikotaže izučenih majstora rimovanja prostakluka. Na toj listi, recimo, vrlo visoko stoji nekadašnji košarkaški reprezentativac Jugoslavije Nikola Plećaš („sjećaš“, naravno), dok sva sila nadimaka uvijek ima svoje „zatvarače“ – Đuro, Pero, Ivo, Eso – tako da je ovaj „sport“ prepun iznenađenja, i za one koji misle da su svemu spremni doskočiti. Dakle, oprez, jer rečeno nogometnim rječnikom - uvijek čekaju neugodni domaćini, kao recimo u Osijeku, ili u Mostaru. Što su, prilike, koje se zbog fair - playa obično ne koriste između sagovornika. 

Eto tako: mi vam odavno imamo tu tradiciju, a eto, sad je i policija došla na red. Ima tu i neke pravde. Već odavno, policija nema ni autoritet ni legitimitet, niti je ljudi osjećaju svojom. Krade se sve od otirača u haustorima do dječjih kolica, obijaju se stanovi, vlada nekakvo pasivno nasilje, u kojem baš svaki ološ svakome može na ulici reći ili uraditi bilo što, bez da snosi značajnije konsekvence. Stoga, možda i nije loše da je građanin policajcu odrezao „bolovanje“. Da ozdravi poslije njega, i da zauzme onu poziciju u kojoj se za takvo igranje s milicijom nekada dobijao šamar. Što, istina, nije bilo „demokratski“. Ali je bilo puno zabavnije. I više je ličilo na državu. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Novilist.hr