U moru tzv. stvarnosnog štiva koje tematizira ne odveć privlačnu nam svakodnevicu, bremenitu najrazličitijim problemima, prvenstveno onim ekonomske prirode, Topli zrak dolazi kao spasonosno osvježenje jer nam svojom eskapističkom vizijom paralelnog univerzuma, u koji naši junaci ni krivi ni dužni zalutaju, unosi nasušno nam potrebne velike doze inteligentnog humora i parodijske komike, i to vrste neprispodobive ičemu trenutno dostupnom u okružju suvremene hrvatske književnosti.
Riječ je o romanu koji stripovski duhovito parodira trenutno najtiražnija djela iz žanra pustolovnih romana s fantastičnim elementima, poput Pullmanove trilogije His dark materials, Harry Pottera ili pak Tolkienovih Gospodara Prstenova. I Topli zrak poput navedenih mu srodnika veoma je zabavno i napeto štivo koje vas uvlači duboko u svoj imaginarni svijet prepun izmaštanih bića i krajolika, ali od prije spomenutih literarnih "rođaka" prvenstveno se razlikuje po pomaknutoj, ironičnoj i parodijskoj razradi zgoda i nezgoda, kojima  izrazito maštoviti autor iz stranice u stranicu iznenađuje svoje junake. To su zagrebački penzioneri Stanko i Branko, koji, sklonivši se od kiše, u gostionici upoznaju Harryja Montgolfiera - letača balonom. Nakon što mu pomognu da svojim balonom uzleti, zajedno s njim upuštaju se u fantastičnu avanturu koja ih vodi do Platoa, imaginarne zemlje iz paralelne stvarnosti kojom vlada moćni tiranin Uzo Uzonis Metataksis. Tokom svoje pustolovine oni susreću raznolika fantastična bića (poput npr. Buhtola - goveda koja se preživajući napuhavaju i tako služe kao leteće prijevozno sredstvo), ali i odigravaju presudnu ulogu u oslobađanju stanovnika Platoa od vlasti tiranskoga moćnika Metataksisa.
Slamnigov rukopis karakterizira ironični rugalački senzibilitet naglašene parodičnosti, i to kako na tematskoj, tako i na lingvističkoj razini. Elementima čudesnosti i bajkovitosti autor ironizira zbilju i poigrava se stvarnošću koju razara i razobličuje te stvara cijeli jedan paralelni univerzum u kojemu se kao u zrcalu ogledaju mnoge manjkavosti ove naše moderne civilizacije. Njegova duhovitost garnirana je obilnim količinama tim-burtonovske groteske, na trenutke iznimno mračne, a često i prilično erotične, ali nikad morbidne i neprestano izuzetno zabavne.
Moram priznati da me još od Pennacove Vile karabinka nijedno štivo nije toliko nasmijalo i zabavilo, iako sam naravno svjestan da nisu svim ljudima iste stvari smiješne i duhovite. (Što me podsjeća na slučaj kada smo moja draga Maja i ja bili jedini, od ukupno četrdesetak ljudi u publici, koji smo se neprestano smijali gledajući u kinu film The Royal Tennenbaums. Sad, ili smo nas dvoje blesavi, ili taj film zaista nije duhovit nikome, osim blesavcima poput nas, ja ne bih znao reći. Ako ste ga gledali, molim vas, u dolje naznačenoj rubrici komentari potvrdite ili opovrgnite našu blesavoću...). Međutim, zabava i užitak nikako nisu jedine kvalitete Toplog zraka jer nam Slamnig daje i svojevrsnu alternativu mita o postanku čovjeka i svijeta, kroz tzv. Sveznadar, koji predstavlja alegorijsku parodiju Svetog pisma čije postavke Slamnig heretično izokreće i ismijava ljudsku ovisnost o religijskom misticizmu.
Tako smo nakon literarnog povraka Ede Popovića od prije nekoliko godina, prošle godine svjedočili i literarnom comebacku Davora Slamniga koji ovim romanom prekida svoju dvedesetogodišnju spisateljsku stanku. A kako Davor Slamnig (starog Ivana sin) kao rijetko tko u nas vlada umijećem i tehnikom tečnog građenja priče, a uz to je evidentno nadaren i  duhovit, inteligentan i maštovit pripovjedač, odista bi neizmjerna šteta bilo kada sa pisanjem i objavljivanjem ne bi, poput Popovića, i nastavio. Naročito stoga što mu na našim prostorima u ovoj vrsti parodijsko-groteskne, stripovske humorne fantastike parnjaka nema, čime Slamnig predstavlja istinsko literarno osvježenje. Moja preporuka bila bi da svoje već kultne priče iz zbirki s početka osamdesetih Qwertzu i Opš    i Čudovište, uz nešto novih priča što prije sakupi i objavi u jednoj novoj zbirci, te zatim u kontinuitetu nastavi sa spisateljskim radom. Uspjeh  mu je kod kritike, kao i kod publike nedvojbeno zajamčen!