Ovaj obiman roman čija se radnja proteže na 472 stranice prilično gusto ispisanog teksta, ne dopušta čitateljstvu površnost u čitanju, pa bi to nekome tko je pročitao da se radi o dinamičnom i domišljatom trileru što je karakterizacija romana koja po meni baš i ne stoji, već na samom početku mogao biti problem. Naime, "Angelologija" će svakako držati u napetosti čitatelja, ali ne onoga tko u njoj traži dinamičnu akciju, već onoga koga zanima duhovni svijet, koga privlači mogućnost onostranog, nečega što se samo naslućuje, ali nije dokučivo. Ovo je roman koji obiluje "gradivom" znanosti angelologije. Neki dijelovi se čine gotovo poput udžbenika, te će zainteresiranog čitatelja s lakoćom vratiti u onaj poznati osjećaj učeničkog zanosa prilikom upijanja novih znanja.

Roman neposredno prati sudbinu više likova koje su isprepletene u međusobnim odnosima i kroz radnju romana smještenu na evropskom i američkom kontinentu u vrijeme neposredno pred i za vrijeme II. Svjetskog rata te u kasne devedesete koje su nam još dovoljno blizu da ih lako možemo doživjeti sadašnjošću. Posredno roman zapravo prati sudbinu čovječanstva koje i nije svjesno vječne borbe između dobra i zla koja se vodi od kad je svijeta i vijeka. Nositelji ove borbe u "Angeloloziji" su znanstvenici (angelolozi) na strani dobra i Nefili (potomstvo anđela i ljudskih žena - svojevrsna nadrasa) na strani zla. Naravno, zlo je uvijek infiltrirano u najvišim slojevima društva što ga čini još snažnijim.

Ipak, kako miješanje anđela s ljudima nikako nije bilo na umu Stvoritelja dok je stvarao svijet, to se neprirodna rasa proistekla iz takvih veza, koliko god nadmoćna bila, svakom generacijom rađa slabija i boležljivija, odnosno sličnija svojim ljudskim precima i njihovoj ograničenosti koja rodu Nefila prijeti izumiranjem i propašću. Rješenje ove prijetnje koja se nadvila nad Nefile nalazi se u nebeskom instrumentu, skrivenom začudo u dubokoj špilji na prostoru Balkana ...

Tko će pronaći špilju, tko će prvi do instrumenta i kako će završiti borba koja čini okosnicu ovog romana i koja se vjekovima vodi pred mnoštvom ljudi koji ništa ne vide kako je to već uobičajeno ...? Gdje završava mit, a počinje stvarnost i koja je granica između legendi i stvarnosti, pitanja su koja će čitatelja voditi kroz ovo dijelom SF, dijelom teološko štivo koje svakako jest obilježeno napetošću trilera, ali i pruža više od puke akcije i ne bih se sasvim složila s klasifikacijom romana "Angelologija" u "štivo za plažu" kako sam na više mjesta primijetila da se reklamira.

Osobno su me kao čitatelja zaintrigirali zanimljivi likovi kojima roman obiluje i iako se sestra Evangeline stavlja u moguću poziciju glavnog lika, čitajući roman zapravo upoznajemo cijelu paletu glavnih likova koji su nosioci određenih poglavlja i cjelina. Atmosferu je romana autorica prožela jezom iščekivanja i strepnje nad sudbinom svojih likova, a pokušala ju je i intenzivirati smještanjem vremenskih okvira radnje uvijek u doba zime, te u klaustrofobične, skučene i vlažne prostore (katakombe, podzemlje Pariza, samostanski prostori, mračne ulice New Yorka, planine i usjeci zlostlutnog Balkana ...) i čini mi se da joj je to prilično pošlo za rukom pa će tako čitatelj najčešće osjećati strepnju okrećući stranice, a strepnja će biti i glavni pokretač želje za iščitavanjem ovog romana do samoga kraja, koji se mene osobno ujedno i najmanje dojmio.

Možda sam ipak očekivala nešto spektakularnije nakon tolikih stranica. A možda i nisam! Možda sam priželjkivala upravo nešto prizemnije, pa mi je kraj zapravo ukiselio cjelokupni dojam jednog inače sasvim dobrog romana.