
BORIS DEŽULOVIĆ: Pijana majska noć 1990.
S Kršćanskim socijaldemokratima prebrisana je tako i posljednja, najskrivenija mala razlika koja je još zbunjivala glasače SDP-a i HDZ-a. S najnovijom frakcijom više ne postoji nijedan jedini – makar i onaj gotovo nevidljivi – razlog da glasač koji ne želi desnicu na vlasti glasa za SDP. Štoviše, reklo bi se da ne postoji više nijedan jedini razlog da postoji SDP: takva partija, naime, već postoji i zove se HDZ. Ne samo da je bolja, veća i jača, već je u nekim zaista suštinskim ideološkim prijeporima – recimo, otporu neoliberalnom kapitalizmu – prilično ljevija, a svakako socijaldemokratskija od SDP-a. Cijela povijest SDP-a – sve od one zdravice HDZ-u u četiri ujutro 8. svibnja 1990. do danas – dugačka je povijest njihove propasti: drugačiji doli propali SDP ne samo da ne postoji, već nije ni moguć. Jednostavno, takav nije zamišljen. Svih svojih dvadeset sedam godina SDP je bio tek svoja vlastita demokršćanska frakcija, odnosno socijaldemokratska ‘udruga’ HDZ-a.