Novi broj Novosti od sutra je na kioscima, a u njemu, kao i inače što je to slučaj s ovim tjednikom, možete pronaći obilje kvalitetnog i zanimljivog štiva. Na naslovnici se našao naslov „Progonsko gorivo“, a u jednom od tekstova koji se bavi temom na koju upozorava naslovnica stoji kako prosvjed što ga je inicirao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava predstavlja udar ekstremne desnice i braniteljskih organizacija na Plenkovićevu koalicijsku vladu preko leđa srpske nacionalne manjine.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu koji je objavio austrijski dnevnik Kleine Zeitung, a preveo Novi list, iznijela je niz neistina i netočnosti – kako o mračnom dobu Jugoslavije, tako i o izbjeglicama. Neke od njih su smrtno ozbiljne, a neke izazivaju podsmijeh na društvenim mrežama. Njena izjava o jogurtu privukla je najviše pozornosti i dovitljivosti proizvođača memeova na društvenim mrežama. Koliko je različitih vrsta jogurta predsjednica priželjkivala do svoje 22. godine života, nije na nama da sudimo. No, kada je imala samo sedam godina, Jugoslavija je imala bar 85 različitih vrsta tekućih, čvrstih i voćnih jogurta i kiselih mlijeka, ovčjih i kravljih, ali i acidofilnih mlijeka i kefira. Proizlazi to iz ocjene njihove kvalitete iz veljače 1975., objavljene u “Mljekarstvu“, časopisu za unaprjeđenje proizvodnje i prerade mlijeka.

I prvog rujanskog petka na kioscima diljem zemlje možete pronaći novi broj Novosti, prijateljskog nam tjednika koji i ovaj put donosi obilje sadržaja. Pa evo što vas očekuje u novim Novostima, koje ovaj tjedan imaju i neuobičajenu naslovnicu - autoportret sjajnog ilustratora ovoga tjednika, Alema Ćurina.

Bosanski problem, kao i južnoslavenski problem u cjelini, je u tome što su naše nacije skoro istovjetne s našim religijskim identitetima. Pa su onda svi katolici Hrvati, svi pravoslavni Srbi, a svi muslimani Bošnjaci. I svaki je naš rat u dvadesetom stoljeću bio – vjerski rat. Naši građanski ratovi su također bili vjerski ratovi. I onda je nekako prirodno da u ime nacija u nas govore vjerski vođe. Kao što je prirodno i da politički vođe drže vjerske govore i sudjeluju u prvim redovima vjerskih obreda. Bog u Bosni nije sišao na zemlju, ali se njegovi pozvani i nepozvani predstavnici prave kao da jest, kao da je On tu i kao da samo njih predstavlja u borbi protiv ona dva nevjernička i neznaboška naroda. Voljeti Bosnu, ili je barem podnositi onakvu kakva ona jest – a osim što je nevoljena, Bosna od zastrašujuće većine svojih građana nije ni tolerirana, jedino može značiti voljeti je ili podnositi u sve tri njezine konstitutivne varijante.