„U Srbiji djeca ne znaju za Srebrenicu, ali znaju da je Mladić heroj“
Srbija je devedesetih vodila osvajačke, imperijalne, agresorske ratove, a jedini njeni heroji iz devedesetih su dezerteri. U gradovima Srbije u vrijeme ratova devedesetih bilo je 55 velikih pobuna protiv rata. Vlasti u Srbiji nikad se nisu usudile službeno objaviti koliko je ljudi u vrijeme ratova dezertiralo, a organizacija Žene u crnom procjenjuje da je vojnu obavezu izbjeglo više od 300.000 ljudi. Ove zaključke, odnosno podatke iznijela je Staša Zajović, jedna od osnivačica organizacije "Žene u crnom", pri gostovanju u emisiji "Zavidavanje", objavljenoj na YouTube kanalu VIDA TV.
Prisjećajući se mobilizacije za ratove, Zajović je ustvrdila da je ona u nekim krajevima Srbije imala učinak etničkog čišćenja. Naročito se to odnosi na Vojvodinu, iz koje su pred mobilizacijskim pozivima pobjegli brojni mladići, pripadnici nacionalnih manjina, prije svega mađarske i hrvatske nacionalne manjine.
"Žene u crnom", podsjetimo, najpoznatija su srbijanska antiratna organizacija. Članovi i članice organizacije redovito obilježavaju godišnjice genocida u Srebrenici, odnosno pada Vukovara. Ova obilježavanja podsjećaju na performanse: žene odjevene u crno bez riječi stoje na beogradskom Trgu Republike. Crninu oblačimo, kaže Staša Zajović, jer žalimo za ljudima koji su ubijeni u naše ime. Organizacija "Žene u crnom" 2001. godine dobila je prvu Milenijsku nagradu Ujedinjenih nacija za mir, a iste godine "Žene" su bile kandidirane i za Nobelovu nagradu za mir. Četiri godine kasnije Staša Zajović također je bila jedna od kandidatkinja Nobelove nagrade za mir.
Pri gostovanju u Zavidavanju Zajović je govorila i o epidemiji seksualnog nasilja u Srbiji, o ulozi Srpske pravoslavne crkve u ratovima devedesetih, odnosno u njenom učešću u aktualnim političkim i društvenim gibanjima. Srbija je, tvrdi osnivačica "Žena u crnom", u mnogome teokratska država, kao Iran.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Ladislav Tomičić
@svašta, kako bī rekla braća i sestre sṙbi, "dëtčja mačta može svačta". pṙvo, nikakov "četnik" toma nikolić nije osnovaô SNS, to znaju svi mudrïji vrabci na balkanu. dapače, toga sṙbskoga "tomicu" je u "četnika" takorekuć "promovisa'" bosanskohercegovačska "mutikaša" i "starletan" bīvšega "dṙžavno-bezbëdnostnoga" YU "aparata" zvani šešelj, po želji i nalogu svojega obviestnoga podzemlja, koje od razpada YU-ge upravlja i ravna sṙbijom. točno po istom zṙcaljenom obrazcu, kako to sestrinsko obviestno podzemlje desetljećima čini i djela u hṙvatskoj. slično vriedi i za sve ostale prëzavisne balkanske dṙžavice u neposrjednom susjedstvu. nakon velike buke početkom ratnih devetdesetih prošloga stoljeća okolo povratka riedkih prëživjelih ustašā u hṙvatsku politiku, nitko nije primietiô povratak riedkih prëživjelih slovënskih "bëlogardistā" u slovënsku politiku. slučajnost? nikako nije. inače, broj sāmo hṙvatā u četnicima od boke ća do istre svakako je bīô veći od trī-četirī tisuće, a to je i dalje neuzporedljivo manje od broja nazistima i fascistima vazalno-(p)oddanih kvislinžskih izdajnikā zvanih "us(t/r)aše".