„Tito je bio prosvijećeni diktator i naša najveća ličnost u 20. stoljeću“
Iako je izdavanje njegovih knjiga u socijalizmu bilo obustavljano, iako su s kazališnih repertoara i kino dvorana skidali predstave i filmove napravljene po njegovim knjigama, veliki srpski i europski pisac Bora Ćosić - autor pedesetak knjiga, među kojima se izdvaja kultni roman "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji" - za socijalistički režim kaže da mu se ne može osporiti njegovanje kulture i visoke umjetnosti. Josipa Broza Tita smatra prosvijećenim diktatorom.
"On je imao mnogo loših strana, ali bez obzira, on je jedna od najvećih ličnosti dvadesetog veka. I to kako se danas sve više vrednuje, pokazuje se da Tito u našoj istoriji, u našoj povijesti, nema konkurencije u dvadesetom veku", kaže Ćosić.
U razgovoru koji je objavljen na YouTube kanalu VIDA TV, u okviru emisije "Zavidavanje", Ćosić je govorio i o svom životnom putu, o nastanku njegovog po značaju velikog romana o porodici u vrtlogu istorijskih zbivanja, o Srbiji i Hrvatskoj devedesetih, kao i o nekim univerzalnim pitanjima ljudske prirode. Primjerice, kako sam kaže, Ćosić ima "veliku sumnju u pojavu čoveka". Govoreći o zlu koje svaki čovjek nosi u sebi, veliki je pisac, iznenađujuće, rekao da sumnja u Darwinovu teoriju evolucije.
Književni klasik Bora Ćosić (FOTO: Ladislav Tomičić)
"Bez obzira na jednu takvu inovaciju u kosmosu, sa svojom svešću i svim drugim, ona je istovremeno u sebi imala zlo. Ne samo zato što, recimo, kažu da je poteklo od životinja. Ja to ne mislim. Mislim da je čovekova pojava nešto tako autohtono da nisam baš siguran u ove teorije koje postoje. Zlo je nešto što je vezano za ljudsku pojavu. Na žalost. Uz svu njegovu ingenioznost. I onda to zlo, vrlo često, čim ima priliku - izlazi vani. Naročito u ratovima, naročito u represivnim režimima, u diktaturama, ali i svakodnevno, u porodičnim sukobima, u najbenignijim odnosima. Čovek je većinom, nažalost - zao. Ono kako on to prevazilazi velika je veština, a tom veštinom dobijamo i Newtona i Paracelzijusa i Krležu i Mahlera i Picassa", istaknuo je Ćosić.
Govoreći o devedesetima, podsjetio je da se zalagao za kopnenu intervenciju NATO pakta u Srbiji, jer bi samo vojna pobjeda dovela do "denacifikacije" koja je, smatra, Srbiji nakon izgubljenih ratova bila potrebna. Ćosić je govorio i o svojim književnim počecima, o susretima i druženjima sa slavnim piscima, poput Miroslava Krleže, Branka Ćopića i Radomira Konstantinovića te o brojnim drugim zanimljivim temama.
Cijeli razgovor pogledajte u nastavku.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Ladislav Tomičić
@Verena, amerikanci (svakako "elite", manje običan půk) su i danas - na čelu anglosaksonacā - vṙhunski nedostiž(e)ni laž(iv)ci, vůhve i hin/benni/ci. najveća svjetska tvornica jednostranne licemjerne propagande i sustavnih lažī, obmanā, poviestnih podvalā, prëvarā, obsjenā, šarenih bajakā i (izmišljenih) pritačā zove se hollywood. anglosaksonci su do danas i dalje nedostiž(e)ni najveći svjetski licemjeri, i njihov današnji anglosaksonsko-židovski svjetski red/poredak je vṙhulicemjeran, lažan, podaô, podvalan, gnjiô i truhaô. taj tvarni/materijalistični sviet je u svojoj/em stṙži/stṙženu i bogohulan, bezobziran, bezoćutan, okrutan/surov/svirep, čovjekozatoran (stalno i sve udilje proizvodi ratove, poboje i pokolje po svietu), sāmoljubiv/sebeljubiv, pače pogan ter sotonoljubiv/šeitanoljubiv i sotonoprijazan/šeitanoprijazan. sve to je danas taj "zapad" oblikovan voljom i moćju anglosaksonske ter njoj prilež(aj)ne židovske/jevrjeske/hebrejske "elite". na žalost, nuđne/nuždne promjene "unutar zapada" ne ćē bīti tako skore, dočim njegovo raztakanje, slom, pad i razgradnja bīt ćē velmi kṙvavi. do tada, taj "zapad" će za "prëdsjednike" postavljati svoje "cirkusantske" bankstersko-globalistične lutke i marionete, kakoti je i ova najnovïja u argentini (slučajno) zvana "milei", a mogla se je zvazi i "xy", "janša", "pahor", "zaev", "rama", "kurti", "đukanović", "krivokapić", "abazović", "milatović", "spajić", "plenković", "milanović", "vůčić", "šešelj", "đilas", "izetbegović" - podpůnoma nevažno. doklër u/zaspani ljudi najzad ne progledaju unutar velike "matrice", dotlër ćē jih svjetski lutkari iz anglosaksonsko-židovskoga industrijsko-"banksterskoga" svieta uspješno rob(ov)ski izkorištati i zatirati za svoje ciljeve ter interese. argentina, čile, peru, kolumbija i brazil su najbolji primjeri u XX i XXI stoljeću.