I krave znaju da je to bio genocid

ritn by: Hina | 14.04.2015.

Protjerano u pustinju da umre od gladi ili žeđi, batina ili metaka, armensko stanovništvo Osmanskog Carstva masakrirano je prije sto godina, dok njihovi potomci u modernoj Turskoj, koji su većinom prešli na islam, uglavnom šute o svojim korijenima. Među precima Gafura Turkaya tek je poneki preživio taj pokolj. Njegov djed bio je jedan od rijetkih sretnika. Pedesetogodišnji Turkay sjedi u dvorištu armenske crkve svetog Giragosa u Diyarbakiru na jugoistoku Turske i priča da mržnja iz tih vremena nije nestala. "S obzirom na to da se izraz 'Armenac' i dalje koristi kao uvreda, možete zamisliti kako je teško", kaže Turkay.

Turkay misli na Recepa Tayyipa Erdogana, koji je prije nego što je izabran za predsjednika u kolovozu rekao da ga suparnici optužuju da je Gruzijac ili "još ružnije" Armenac.

Sveti Giragos najveća je armenska crkva na Bliskom istoku. Bila je ruševina do 2010. kada je završena obnova koju su uglavnom financirali turski Armenci ili armenska dijaspora.

Kao član upravnog odbora Zaklade Giragos, Turkay ima zamjerku i na Nijemce. Sveti Giragos korišten je kao vojarna njemačkih vojnika u Prvom svjetskom ratu kad su carska Njemačka i osmanska Turska bile saveznice.

Iako je crkva potpuno obnovljena vjerske službe su rijetke. Danas je vrlo je malo kršćana među Armencima u Diyarbakiru. Svećenik na vjerske blagdane dolazi iz Istanbula u kojem živi najveća armenska zajednica u Turskoj, ima ih oko 60 tisuća.

Do progona u Prvom svjetskom ratu Diyarbakir je bio veliko armensko središte. "Početkom 20. stoljeća, 60 posto stanovništva bili su kršćani", kaže Turkay.

"Tri su skupine preživjele genocid: djeca, lijepe djevojke i zanatlije", objašnjava Turkay. Njegov djed je tada bio dijete. Gotovo svi preživjeli prešli su na islam, ili prisilno ili jer su se nadali da će ih to zaštititi.

Ne govore o svojim korijenima

Turkayeva djeda odgojila je kurdska obitelj kao muslimana. I on je odrastao kao musliman, ali pošto je bio svjestan svojih kurdskih korijena, vratio im se i krstio kao odrastao.

Sve više turskih Armenaca preispituje svoje korijene, iako ih se tek šačica odluči na hrabar potez okretanja leđa islamu u kojem su odrasli. "Srame se ili se boje", misli Turkay.

Prije deset godina samo je jedan bračni par u Diyarbakiru isticao svoj armenski etnicitet. Danas ih ima između 300 i 400, kaže Abdullah Demirbas, donedavni načelnik jedne gradske četvrti.

Turska niječe da je u masakru stradalo više stotina tisuća ljudi (FOTO: en.wikipedia.org)

Većina su, međutim, ostali muslimani. Ergun Ayik, čelnik Zaklade Giragos, kaže da se samo između 10 i 20 posto tih Armenaca krstilo. Iako je obnova crkve mnoge učinila svjesnijima svog armenskog porijekla, ostaju muslimani. "Imaju obitelji, imaju živote. Teško im je", rekao je Ayik.

Armenci u Turskoj i dalje su oprezni u otkrivanju svojih korijena drugima. "Ako nije nužno, šutimo o tome", kaže Ayik.

I krave znaju da je bio genocid

Demirbas, mjesni kurdski političar, nema dvojbi o karakteru događaja u Prvom svjetskom ratu. "Za mene je to bio genocid i zločin protiv čovječnosti. Ja sam se osobno ispričao za to".

Turska država odbija to nazvati genocidom, a raspravu o tome kako nazvati masakr koji je Armence koštao 1,5 milijun života naziva besmislenom. Turski političari burno su reagirali kad je papa Franjo u nedjelju rekao da su Armenci žrtve prvog genocida 20. stoljeća.

Turska priznaje da su mnogi armenski kršćani poginuli u sukobima s vojnicima Osmanskog Carstva 1915., kada je Armenija bila njegov dio, ali niječe da je riječ o više stotina tisuća ljudi i da je to bio genocid. Tursko ministarstvo je u priopćenju ocijenilo da je papina izjava za turski narod "bez ikakve vrijednosti".

Turkay također smatra da je rasprava o tome besmislena, ali iz drugog razloga. "O tome stvarno ne bi trebali debatirati. Moja baka je davno rekla da i krave na ispaši znaju da je to bio genocid".

Turkay krivi i Nijemce. "Da nisu podržavali Osmansko Carstvo to se ne bi dogodilo. Mislim da Armenci imaju pravo mrziti Nijemce još sto idućih godina".

Ayik je umjereniji. Hoće li ili ne njemačka vlada donijeti odluku kojom će masakr proglasiti genocidom njemu nije važno. "Isprika bi bila dovoljna".

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: rumcrook.wordpress.com

Do sada komentara: 2

Komentiraj

Grgo prije više od 2 godine

A to dto druga polovica prezivjelih ostaju musljmani to nista.Turska ih radi toga propisuje da su Turci ili Kurdi a da su u pitanju Grci e njima bi se moglo priznati ili Rusima ili Bugarima.Ovo treba izaci opet na vidjelo i treba na sud u vjećima UN a za ljudska prava.To je krsenje narodne pripadnostii vjere.Di je sad UN i zasto se to ne osuđuje?Zar je nevrijedan zakon o ljudskim pravima.Ako se dpoju te dvije turske vrste naroda,eto opet osmanlijskog carstva i svijet u problemu.Nadam se da će Armenska dijaspora shvatiti i u suradnji s Kurdistanom vratiti svoje ognjiste te pomoći Kurdima da dobiju drzavu i da sd obrate na ykrsćanstvo.Ima dosta Armenaca koji se pokrivaju Kao Sijiti u provinciji Urmiji a znaju da su im predci Armenci i da su vjerovali u Krista.Zasto svijet me uvede sankcije Turskoj već se udrzlužuju sa njima a znaju da su ih Turci sve napadali a i opet će.Turci su kao kugy varaju i zaraze vas pa vas ubiju.Svijet bi bio miran bez Turske.Pozivam UN i sva pravna tjela suda da pomogne Armeniji i da opet osjete mir i Sigurnost.
zlatan prije više od 9 godina

Ne možemo znati točan broj žrtava u armenskome genocidu, ali možemo znati jedno. To je da Armenaca u današnjoj Turskoj ima jako malo, ali da postoji Republika Armenija, kao samostalna i međunarodno priznata država. Članak je manjkav i ne govori o tome odakle slobodna Armenija ili kako se kaže na armenskom jeziku Haistan. Pa jednostavno. Sjeverna polovica Armenije bila je na teritoriji tadašnje Ruske Imperije, još od kraja 18 ili početka 19.stoljeća. Zato su Armenci koji su ostali na ruskoj strani granice izbjegli pokolj. Također se zaboravlja da je te 1915 bio Prvi svjetski rat, i da je tadašnja Turska Carevina bila članica Centralnih sila, saveznica Carevine Njemačke i Austro-Ugarske i da se na južnom Kavkazu vodio rat sa Rusijom kao članicom Antante.
Ponavljam, taj dio Armenije koji je bio na ruskoj strani izbjegao je krvoprliće, zahvaljujući tadašnjoj Ruskoj Carevini. Hvala joj!
Nakon Oktobarske Revolucije i osnutka SSSR-a, Armenija postaje jedna od sovjetskih saveznih republika. Po svim Ustavima SSSR-a (1924,1936,1977) svaka sovjetska savezna republika imala je pravo na samoopredijeljenje, uključujući pravo na otcjepljenje. Kada se razdruživao SSSR dana 25.12.1991. do tada savezna sovjetska socijalistička republika Armenija, postaje samostalna i međunarodno priznata država, kao svih 15 dotadašnjih republika bivšeg SSSR-a. Znači sadašnja armenska država, postoji isključivo zato jer je taj dio 1915 godinje bio na teritoriji Ruske Carevine (hvala Ruskoj Carevini), a sadašnja Armenija kao samostalna država postoji isključivo zato jer je bila savezna republika SSSR-a (Sovjetskom Savezu hvala na tome!).
Još detalja. Armenci imaju vlastito nacionalno pismo, kao i Gruzijci ili Grci, ali ako su komunisti bili tako zli, kako im nisu zabranili to njihovo pismo? Kako je Staljin dopustio da Armenci i Gruzijci zadrže svoja nacionalna pisma?
Mnogi Armenci u sovjetsko doba bili su značajne ličnosti SSSR-a. Političar Anastas Mikojan iz vremena Staljina, ili vrhunski šahovski velemajstor Tigran Petrosjan ili vrhunski sovjetski kompozitor klasične glazbe, Aram Hačaturjan, svi su bili Armenci.
Dakle prava istina je ta, da je kojim slučajem cijela Armenija bila dio tadašnjeg Otomanskog Carstava, ne bi Armenije bilo uopće kao države ni Armenaca kao naroda.
Veliko hvala Ruskoj Carevini i kasnijem SSSR-u na tome da postoji današnja samostalna Armenija i armenski narod!