Bruno je dijete oca alkoholičara i gastarbajtera. Odrasta u obitelji strica na katunu gdje uči postati “montanero” i muzač krava. Montanero je naziv za tvrdokornog čovjeka s planine koji živi od prirode, od životinja i zemlje, živi surovo kakvog su odličja i prekrasne, ali i opasne planine. Pietro je pak klasično gradsko dijete koje svako ljeto upoznaje prirodne ljepote alpskih obronaka i lokalnih bistrih jezera, nesvjestan što će mu kasnije u životu donijeti taj krajobraz i prijateljstvo s malim montanerom.

Pietro i Bruno se sprijatelje i tako u lunjanju i dječjoj radoznalosti provode nekoliko ljeta. Simbioza s prirodom obilježit će to prijateljstvo nježnih godina, međutim sve će stati kada stric malenog Brunu istrgne s planine i odvede u grad da ga nauči životu i građevinskoj djelatnosti. Ploča će stati, zavjese će se zastrti i njihovi životi neće se ispreplesti sve do petnaest godina kasnije, kada Pietru umire otac s kojim je bio u lošim odnosima. 

Prava priča s potkom i poukom starta tek tada. Obojica u tridesetim godinama života, obojica u potrazi za smislom i egzistencijom, ponovno će se naći u gradnji jedne odsanjane kuće, planinske kolibe, koju grade za pokojnika, Pietrovog oca, kojem je to ostao tek suštinski san. Golog uma i prostodušnog shvaćanja, pravi montanero Bruno će malo po malo Pietra natjerati da propita svoje životne odluke i sam odluči što želi, biti učmali gradski crv ili pak nešto treće ili četvrto, možda montanero, možda pisac, ali prije svega čovjek. 

Dvojica prijatelja će naći svoj put, ali tko kaže da se kad nađeš put ponovno ne možeš izgubiti uslijed neimaštine, neuspjeha, samokrivnje i frustracije. 

Bruno će se oženiti, dobiti dijete, i pokušati odsanjati planinski san. Pietro će postati pisac, putolovac i zaljubljenik u planine gdje je izgubio, ali i pronašao neke snove i novu povezanost sa svojim strogim ocem kojeg je jedino poštovao. Nove rodbinske i prijateljske poveznice, otkrivanje erotične ljubavi i roditeljstva, sve kako treba ići, no ipak tko kaže da se sve završi i otiđe po planu. 

Krasna analogija i metafora Brunina i Pietrova prijateljstva složena je u legendi o osam planina, o centralnoj, onoj dominantnoj, te osam planina koje preostaju u potrazi do te jedne centralne. Bruno kao onaj koji stoji na centralnoj, čovjek, montanero, divljak i stijena. Pietro koji lunja ostalim svijetom u potrazi za tom istom planinom, pustolov, uzbuđenik, pustinjak. 

Ponekad centralna planina zna biti takav golem zalogaj da ga se ne može sažvakati do kraja. Ponekad pustinjaštvo i avanturizam vode u bogat i ispunjen život koji se na kraju odsanja fino i spokojno, usprkos svim mogućim preprekama.

Meditativan, ali avanturističan, opor i sladak kao grapa koju piju, alpast i jezerast, ovaj film traje dva i pol sata tijekom kojih vam neće biti dosadno niti sekunde, iako ritam je ponekad dosta spor. Uz likove ćete se vezati pa ćete za njih navijati u svakom trenu no slutit ćete kako će sve ispasti. Prepun dovitljivih razgovora i rješenja, snimljen po svjetskom književnom bestselleru, dirljiva je to priča o pronalasku i gubitku, o lutanju i stacioniranju, o kući koja ujedinjuje, ali i razdvaja. Sve sami antipodi, kako i jeste u životu, no premisa je jasna - prijateljstva su jedna od stvari koje dopiru do same srži ljudskog postojanja, a do toga se ne dolazi lako.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Osam planina