Oprostite, gospođo, što vam upravo to pokušavam reći, znam, neprilično je, pa ipak je ovo tek bolnica za plućne bolesnike, nije ni vrijeme ni mjesto, ali ako biste možda mogli javiti nekome, da donese tu jednu bocu budući da sigurno samo u ovom bijednom prizemlju raspolažete s nekoliko njih, posve neupotrijebljenih, punih, opet ću biti bezobrazan, spasonosnog kisika. Biste li, molim vas, prekinuli svoje važne protokole i samo na trenutak pustili da se moje lice približi toj magičnoj rupi kroz koju ću tiho i sažeto reći što je na stvari. Evo obećavam, kad dobijemo tu bocu neću više baš ništa tražiti, ništa pitati, nećete me ni vidjeti ni čuti. Prišao je visok, mršav medicinski tehničar u prekratkim bijelim hlačama i zelenoj kuti. Hajmo mi, moj gospodine, rekao je i stao iza kolica. Ali on nema bocu, skoro je zavapila majka. Idemo mi odmah gore, gospođo, u sobu, ne brinite, rekao je mladić.

„Tvrdokorni antivakseri će se sve više ljutiti, ali njih više nitko, ni od vlasti, ni od znanstvenika, ne može uvjeriti da se trebaju cijepiti. Stoga se jednostavno morate odreći nekoliko postotaka populacije koja se nikad neće cijepiti i koja vam, na kraju krajeva, nije ni potrebna da bi proces cijepljenja uspio, jer stopostotna procijepljenost nije nužna“, smatra.Rolandom Pierik, profesor pravne filozofije na Sveučilištu u Amsterdamu na temu "obvezno cijepljenje, da ili ne". Odmah na početku reći će i kako je pitanje obaveznog cijepljenja prvenstveno filozofsko, pa tek onda pravno pitanje. „Kod nas u Nizozemskoj smo imali raspravu o covid-putovnicama, odnosno o zakonu da možete ući u restoran, kafić, kino ili na neki kulturni događaj samo ako ste cijepljeni, preležali bolest ili ste testirani u posljednjih 24 sata. I sad vi možete postaviti pitanje je li to zakonito, ali ako parlament donese zakon, to je to, naravno da je zakonito", kaže.

„Realno je moguće do kraja ožujka procijepiti milijun građana“ – tako je 11. siječnja ove godine u središnjem Dnevniku Hrvatske televizije slavodobitno govorio ministar zdravstva Vili Beroš, ohrabren obećanjima proizvođača o velikim isporukama cjepiva protiv Covida-19. Realno, ako ćemo biti zlobni, možda je i moguće kada bi netko drugi bio na Berošovoj poziciji i kada bi na mjestu aktualne vlade bila neka sposobnija i dosljednija vlada. Ovako ništa. Ćorak! Naime, to stručno predviđanje prvog čovjeka zdravstva u Hrvata, nije se obistinilo. Blago rečeno, ako ćemo opet biti zlobni, jer prigodnije je upotrijebiti neku precizniju formulaciju pa reći – bio je to potpuni promašaj. Ne da do kraja ožujka nije procijepljeno milijun građana, nego niti 375.000 njih. Najavljeni milijun dogodio se tek mjesec i pol kasnije. Međutim, naš prorok, gospodin Beroš, i dalje se nastavio preračunavati.

Iliju sam upoznao negdje u siječnju ove godine tijekom obilaska nekih zaselaka Zrinske gore, mjesta na koja su svi zaboravili. Ilija živi sa svojom suprugom Dragicom u selu koje broji toliko stanovnika da ih možete prebrojati na prste. Na prste jedne ruke... Negdje u svim tim potresima koji su im razdrmali dom, pomicanje tla im je prekinulo i dotok vode. Od tada nemaju vode. Ni kapi. Ilija jednom tjedno sjedne u svoj traktor i uputi se na izvor vode u Zrin. Tada napuni svoje stare kanistre koje čuva na hladnome u štali. To je voda i za piće i za kupanje. Kišnicu pak skupljaju za žedne ovce. Dragica je pokušala kišnicom prati veš, no kaže da se osjeti miris crijepa koliko god praška za veš stavljala u mašinu. Ona koristi mašinu tako da deterdžent stavi zajedno s vešom u bubanj, a u odjeljak na perilici nalijeva vodu lončićem. Za jedno pranje treba usuti točno 23 litre vode. To je ona voda koju Ilija doveze u kanistrima iz obližnjeg sela.

Rade Šerbedžija sinoć je na koncertu u zagrebačkom Lisinskom obznanio kako mu je zabranjen koncertu u gradu u kojem je odrastao – Vinkovcima. Koncert je, prema riječima Šerbedžije, otkazan te mu je poručeno da kaže kako ne može nazočiti dogovorenom koncertu, iako je stvarnost drugačija. Lupiga je kontaktirala gradonačelnika Vinkovaca, HDZ-ovog Ivana Bosančića, koji tvrdi da to nije istina i da do zabrane koncerta nije došlo. „Taman posla. Mi smo razgovarali s organizatorima i koncert se trebao održati u tjednu kada obilježavamo najveću žrtvu koju smo imali, a tada koncerti nisu baš primjereni. Znate da je u tom tjednu godišnjica pada Vukovara, pale se svijeće. Pa smo odlučili da koncert pomjerimo ili tjedan iza ili kad bude prvi slobodan termin. S gospodinom Šerbedžijom nisam nikad u životu razgovarao. Tu nema ništa sporno“, kaže gradonačelnik Vinkovaca.

Sve do ovog tjedna nedaleko Varaždinskih Toplica spomenik palim partizanima stajao je potpuno zapušten, zarastao u šipražje, gotovo nevidljiv. A onda se dogodila akcija. Brza i efikasna. Spomenik je u jednom danu povratio dio starog izgleda, a za to je zaslužna ekipa okupljena oko Udruženja antifašističkih boraca i antifašista (UABA) Varaždinske županije. „Sunčani dan i približavanje Dana mrtvih iskoristili smo za radni posjet. Očistili smo okoliš, uklonili korov i zasadili cvijeće. Ipak to sad puno bolje izgleda. Slali smo i zahtjev Gradu da se neposredni okoliš spomenika dovede u red, ali rečeno nam je da ne znaju gdje je to. Očito nema nikakve volje s njihove strane, ali zato uredno obilaze grobište nacističkih vojnika i drže mise za njih“, kažu nam. Ovog proljeća slali su dopis gradonačelnici Dragici Ratković, sa zamolbom da se očisti lokacija, ali nisu dobili nikakav odgovor.