Desnica u Hrvata računa prije svega na staru hrvatsku navadu da Hrvati pamte koliko i kokoši u kokošinjcu. Tko li bi se sjećao svih domoljubnih obećanja Domovinskog pokreta i kome taj pokret uopće danas pripada kada u njemu nema lidera? Lidera? Nije li taj lider već jednom bio u HDZ-u i za vrijeme Ive Sanadera nosio plavu kabanicu u njegovoj kampanji? Nije li logično, dakle, da je desnica u Hrvata ponovo prevedena žedna preko vode ili je, avaj, na čelo desnice zapravo najlakše doći, busati se malo u prsa i slaviti domovinu, križati se u Crkvi i mahati zastavom, da bi hrvatskom domoljubu, branitelju i patriotu to bilo dovoljno da tom i takvom pokloni svoj glas? No što sada? Što iza konstitucije ove skupštine u Splitsko-dalmatinskoj županiji? Zar je netko drugi kriv za raspad desnice doli njen lider, Miroslav Škoro, koji je podvio rep? Taj biznismen i rodoljub koji će tom pokretu uvaljivati svoje nosače zvuka i svoje vino?

U vrijeme kada su se svjetski farmaceutski giganti međusobno natjecali i utrkivali sa vremenom, radi pronalaska cjepiva protiv Covida-19, u gradu Lješ u sjevernoj Albaniji dvije su osobe prodavale doze "čarobnog lijeka" koji nije bio ništa drugo nego obična mješavina klorovodične kiseline i vode koju su prodavali po cijeni od 20.000 leka (oko 160 eura). Veliki broj ljudi su bio je žrtva ove prevare, a policija je privela F. Froku (57) i H. Froku (30) kada su na Facebooku objavili tvrdnju da su otkrili lijek protiv Covida-19. Očajanje ili strah od gubitka voljene osobe zbog Covida-19 primorao je neke ljude da povjeruju u to da zaista postoje čarobni lijekovi. Društvene mreže su bile izvor informacija, alat za marketing i "onlajn trgovina" za prodaju navodnog lijeka, dok je „izum“ dolazio od ljudi koji nemaju nikakve medicinske temelje. Teško je kontrolirati sadržaj na mrežama, stoga javnost mora biti ta koja će istražiti i filtrirati točne informacije.

Moji su roditelji kao mladi pravnici trbuhom za kruhom napustili svoj Split i zaputili se u Pulu. Mnoge druge čekao je posao u Splitu, ali oni nisu bili te sreće. Tamo sam rođen i stoga prema Puli gajim snažne osjećaje i njegujem predivne uspomene. Neka tamošnja prijateljstva stvorena su za cijeli život, a neka su prerasla i u kumovanja. Otkad znam za sebe, znam i za Tomislava. Stanovali su kat ispod nas, a otac mu je bio vojno lice. Išli smo skupa u vrtić "Monte Zaro", a kada nismo bili u vrtiću ili smo gledali crtane filmove kod jednoga od nas ili gradili kule od pijeska ispred kuće u kojoj smo živjeli. Mene i moju obitelj rat je usmjerio natrag u Split, a njega u Novi Sad. Tomislava nikada više nisam vidio (iako sam puno puta pokušavao uspostaviti kontakt), ali slika njegovog sretnog i nasmijanog lica iz našeg djetinjstva u Puli zauvijek je ostala sa mnom ...

Jasno je da režim Milorada Dodika ne može pasti na izborima. Pogotovo ne na izborima koje želi osvojiti politička struja što je omogućila autokratsku i totalitarnu vladavinu jednog čovjeka – recimo, Milorada Dodika. I jasno je da režim Milorada Dodika ne može pasti na izborima na kojima pobjedu iščekuju politički klonovi pomenutog populiste u feudalističkom ekonomskom sistemu. No, jasno je da režim Milorada Dodika može pasti isključivo izborima: izborom javnog mnjenja da kontroliše prostor susreta, mogućnost da se okuplja, izražava i misli, izborom javnosti da reaguje na političke procese čiji rezultati utiču na cjelokupno društvo, izborom radnica i radnika da sindikalnim organizovanjem upravljaju preduzećem u kojem su zaposleni. Posebno, izborom civilnog društva da ne učestvuje u targetiranju i difamaciji osoba po osnovu prava na slobodno izražavanje, mišljenje i okupljanje.