„Ekstremisti zlorabe nesreću migranata i raspiruju strah i mržnju“
Nakon kratke pauze ksenofobni narativ se vratio za saborske govornice i u hrvatski medijski eter. Već nekoliko dana lokalni i nacionalni političari alarmiraju javnost o „novom migrantskom udaru“ na Hrvatsku, mediji prenose priče o strahovanjima građana od ove „pošasti“, dok pojedini „novinari“ preneraženo fotografiraju strance po zagrebačkim parkovima. Istovremeno, unatoč pobuni mještana općine Krnjak u Karlovačkoj županiji, prošlog mjeseca, na mjestu napuštene vojarne u Dugom Dolu nedaleko Krnjaka, zabrujali su prvi bageri označivši početak gradnje Centra za migrante ili kako ga neki mediji nazivaju „migrantski hotspot“.
No, Centar za migrante ne rješava migracijsku situaciju i ne jamči zaštitu ljudskih prava, smatraju u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću, koji su ovih dana medijima poslali opsežno priopćenje na ovu temu.
„Ako je vjerovati izjavama ministra Davora Božinovića, ovaj centar neće služiti samo za registraciju i predaju zahtjeva za azil, te migrantima nuditi i smještaj, nego će biti centar zatvorenog tipa, koji će ograničavati njihovo kretanje. S obzirom na dosadašnja iskustva, teško je vjerovati da će im biti pružena adekvatna neovisna pomoć u ostvarivanju njihovih prava, pa ni da će uopće imati pristup sredstvima zaštite prava. To su presudna pitanja kada znamo u kako groznim uvjetima žive migranti u centrima s bosanskohercegovačke i srbijanske strane granice, zanemareni od svih osim nekoliko nevladinih organizacija, i dalje izloženi maltretiranju i fizičkom nasilju hrvatske policije kada pokušaju preći u Hrvatsku, odnosno u Europsku uniju“, objašnjavaju.
Uvjereni su kako centar neće služiti za ispitivanje okolnosti koje su migrante nagnale da napuste svoje domove te odobravati azil u svim onim slučajevima koji ispunjavaju kriterije, nego će samo registrirati osobne podatke i nakon privremene uskrate slobode kretanja izgnati nesretne ljude preko granice.
„To je vjerojatno i jedan od glavnih razloga zašto ga se i planira uspostaviti u slabo naseljenom kraju, u kojem će migrantima biti otežan, pa i onemogućen kontakt s bližnjima, s organizacijama za ljudska prava i humanitarnu pomoć, kao i s medijima i javnošću. Hrvatska bi se time pridružila onim članicama EU koje, po obrascu rasizma bogatih, s prezirom zanemaruju prava ljudi u pokretu i nastoje ih otjerati što dalje. Time se ljudima ne pomaže, već ih se dalje gura u nesigurnost, neizvjesnost, a često i – u smrt“, kažu iz ovih organizacija, napominjući da će, prisiljeni okolnostima, ljudi nastaviti prelaziti granice, dok Hrvatska čini sve ne samo da ih u tome spriječi, već gotovo da ih zbog toga kazni.
Navode podatak da je samo ove godine u rijekama Bosne i Hercegovine i Hrvatske pronađeno na desetke stradalih migranata bez imena i prezimena.
Ministar unutarnjih poslova, čini se, svjestan je stradavanja migranata, ali negdje drugdje, jer se i sam neki dan pozvao na podatke prema kojima je u zadnjih desetak godina više od 30.000 ljudi izgubilo živote na putu preko Sredozemlja, a smatra da je taj broj u stvarnosti i puno veći. No, Božinović ne spominje stradavanja u „našem sokaku“.
Božinović ne spominje stradavanja u „našem sokaku“ (FOTO: HINA/Arhiva)
Ministar je siguran kako Hrvatska po ovom pitanju ima humanu i racionalnu politiku, ponudivši i podatke da je od početka ove godine policija zabilježila više od 45.000 postupanja vezanih uz nezakonit prelazak granice, što je, pojasnio je, porast od 175 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
„Mi vodimo racionalnu politiku i tu smo pokazali humanu crtu. Ali mora postojati red kada je u pitanju migrantska populacija. Zakoni su ti koji vrijede i država odlučuje tko dolazi. Međutim, mi smo kao dio Europske unije prihvatili europsko zakonodavstvo koje je u ovom segmentu daleko iza onoga što su potrebe trenutka, ali to je u EU tako“, izjavio je Božinović, ustvrdivši da se ljudi odlučuju doći u razvijene zemlje i da je toga oduvijek bilo, samo je to danas puno izraženije jer su informacije o tome, „da se negdje bolje živi svima dostupne“.
U Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Documenti će ministru objasniti da migrante na njihov tegobni put nisu navele udobne okolnosti u njihovim zemljama, nego su ih na to nagnali ratovi, glad i druge društvene nesreće, kao i klimatske promjene, fenomeni koji su, kako kažu, dobrim dijelom posljedica iskorištavanja prirodnih resursa i kolonijalne eksploatacije tih krajeva kojima je stvoreno ovo bogatstvo i ova sigurnost koje se danas na zapadu navodno „štiti” od tih bjegunaca.
„Zbog toga je licemjerno umjetno razlikovanje izbjeglica i migranata. Koja je razlika između ljudi koji bježe od rata i onih koji bježe od gladi i neljudskih uvjeta života? Ljudima u nevolji mora se pomoći, odakle god dolazili i kamo god odlazili. Hrvatska ih je dosad dočekivala policijskim nasiljem na granicama, koje nikad nije valjano istraženo. Dokazi da se i danas tako nezakonito postupa neprekidno pristižu“, oštro poručuju iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Documente.
Jedan od brojnih zabilježenih slučajeva policijskog nasilja na granici (FOTO: Lighthouse Report)
U isto vrijeme neke političke opcije zazivaju vojsku na granicama. Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ovog je tjedna prihvatio prijedlog Mostovog Nikole Grmoje koji je tražio da se o Izvješću Ministarstva unutarnjih poslova o nezakonitim migracijama raspravlja na plenarnoj saborskoj sjednici.
Božinović na zazivanje vojske na granicama samo odmahuje rukom.
„Vojska nije obučena za provođenje zakona na granicama, ni šengenskih, ni nacionalnih. Vojska ima svoju ustavnu funkciju, a to je obrana zemlje. Hrvatska nije napadnuta od bilo koga da bi se morala angažirati vojska“, poručio je Božinović Mostovom Miri Bulju. Naime, Bulj tvrdi da je vojska na granicama nužnost jer Hrvatska trpi agresiju „dobro organiziranih i naoružanih skupina“, ne objašnjavajući odakle mu informacije da su migranti dobro naoružani, ali je zato više puta ponavljao da su građani njegovog Sinja i Karlovačke županije u strahu od migranata. Govorio je i o brojnim napadima migranata na hrvatsko stanovništvo te o njihovom teroru, ne iznoseći nikakav konkretan napad, već samo fotografije na kojima se vidi kako veća grupa migranata mirno prolazi putem negdje u Gorskom kotaru.
U Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek te Documenti ističu kako sigurnost domaćeg stanovništva ne ugrožavaju migranti nego neodgovorno djelovanje države.
„Na najavu smještaja centra u kraj koji još trpi i posljedice rata 1991.-1995., što je i predmet angažmana Documente i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, uslijedile su zbog manjka transparentnosti i ograničene komunikacije s lokalnim stanovništvom, upravom i javnošću, reakcije koje donedavne stradalnike suprotstavljaju sadašnjima. Čak i predstavnici Srba, koji su se nakon sredine devedesetih vratili i uspostavili kako-tako normalan život, izražavaju bojazni ljudi u izoliranim naseljima, koji nisu navikli na susrete s onima iz udaljenih zemalja, tako i nehotice povlađujući onim ekstremistima koji bi i njih i sadašnje migrante najradije protjerali iz Hrvatske. Vladine manipulativne izjave i medijska halabuka prikrivaju da je upravo državna politika nasilnog odbacivanja izbjeglica s granice natjerala te ljude da se kreću krajevima u kojima se lakše sakriti od nasilne policije. To je – a ne propagandne priče o nekakvoj invaziji – razlog što se migranti ponekad pojavljuju u napuštenim kućama ili kucaju na vrata po zaseocima moleći pomoć“, stoji u priopćenju ove dvije organizacije civilnog društva.
Buljev neprijatelj nikad ne spava (FOTO: HINA/Fehim Demir/Arhiva)
Dodaju kako stanovnicima Korduna i drugih krajeva, kojima prolaze „oni koji su unatoč svemu uspjeli ući u Hrvatsku“, nimalo ne pomažu dušebrižnici ksenofobi koji ih zastrašuju izmišljenim opasnostima. Za sigurnost im je, kako kažu, potrebno savjesno djelovanje policije, zdravstvenih i socijalnih službi, jer je osjećaj nesigurnosti „znak nemara države“ koja sama svojim djelovanjem proizvodi realnu nesigurnost – loše uvjete života u kojima se dobar dio njenog stanovništva nalazi. Taj je osjećaj, smatraju, posljedica sustavnog zastrašivanja građana od strane državnih struktura i nasilnih, anti-migrantskih društvenih skupina, a ne posljedica prolaska izbjeglica i migranata kroz Hrvatsku. Ustvrdit će kako će za povratak i kvalitetan život ljudi izbjeglih iz ovih krajeva prije gotovo 30 godina država najviše učiniti stvarnim pomaganjem razvoja i obnove, ali i obustavom svih administrativnih i političkih opstrukcija tog povratka.
Iz Documente i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek napomenut će kako se ekstremisti koriste migracijama za svoje manipulacije.
„Posljednjih dana, povodom izmišljenih ugroza i napada na lokalno stanovništvo, čak i neke parlamentarne stranke militantno i ekstremistički nastupaju protiv migranata, zazivajući čak vojsku na granicama ili paravojno 'samoorganiziranje' lokalnih zajednica. Nijedan stvaran slučaj napada nisu uspjele naći – naravno, jer sve što migranti traže je slobodno kretanje i rješenje svojeg statusa, kako bi mogli nastaviti živjeti bez straha, u sigurnosti, i svojim radom pridonijeti vlastitoj egzistenciji, vlastitim obiteljima i društvu. Pri tom treba istaknuti slabo prikriveni rasizam – a ne samo „običnu” ksenofobiju – prisutan u takvim iskazima. Dovoljno je samo usporediti različit tretman 'nama sličnih' izbjeglica iz Ukrajine i onih tamnih, drugačijih – kako se u javnosti o njima govori, kako ih se policijski tretira, kako ih se prihvaća ili ne prihvaća. Ako se kolektivno ponosimo načinom na koji smo prihvatili Ukrajince, može nas kolektivno biti sram postupaka naše države i naših predstavnika prema jednako tako nesretnim ljudima iz manje 'naših' krajeva“, navode iz ove dvije organizacije.
Upozoravaju kako za sadašnje izbjeglice i migrante na prvom mjestu mora biti humanitarna i svaka druga pomoć, priznanje prava na međunarodnu pomoć i potpora integraciji u društva Europske unije te da se u podršku migrantima i lokalnom stanovništvu moraju uključiti ministarstva nadležna za socijalnu politiku i zdravstvo, u stalnom dijalogu s institucijama u mjestima gdje planiraju izgraditi centre, uz kvalitetno informiranje javnosti.
„Ako je Hrvatska iole civilizirana zemlja, odbacit će kampanju političkog lešinarenja, u kojem se iz kakvih god interesa zlorabi nesreću migranata i nesigurnost domaćih ljudi i raspiruje strahove i mržnju“, zaključuju u Documenti i Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/nadzorna kamera Mrkopalj
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"
"Zbog toga je licemjerno umjetno razlikovanje izbjeglica i migranata. Koja je razlika između ljudi koji bježe od rata i onih koji bježe od gladi i neljudskih uvjeta života"?
(Iz teksta)
Za pocetak, ovi se pojmovi sadrzinski razlikuju u zakonu, pa je i njihovo pravno reguliranje drugacije.
Pojam :"migrant" je najsiri i podrazumijeva svaku promjenu stalnog boravka i ukljucuje pojmove:"emigrant" i "imigrant".Emigrant je osoba koja se iseljava iz neke drzave a imigrant, osoba koja se useljava u neku drzavu.
Izbjeglica je sukladno definiciji iz Konvencije UN-a o statusu izbjeglica iz 1951 osoba koja:"zbog osnovanog straha od progona temeljem rase, vjere, nacionalnosti,politickog misljenja nalazi izvan zemlje.Siri pojam precizira da je izbjeglica svaka osoba koja bjezi od oruzanog sukoba.Izbjeglice su zasticene Konvencijom UN-a o izbjeglicama, Protokolom iz 1967, Konvencijom Organizacije africkog jedinstva iz 1969 i temelj su tuzemnog pravnog reguliranja.
Slijede pojmovi: "prognanik"i "azilant", ali je vrlo ocito da ih subjekti iz ovog teksta ne razlikuju a morali bi.
Problem migracija i osobito izbjeglica jeste vrlo viseslojan i kada bi oni koji se bave ovim problemom bili vise educirani, mogli bi gradjane upoznati sa razlikama u ovim pojmovima, te tako prevenirati i ublaziti moguce negativne pojave diskriminaciju, iskljucivanja, marginalizacije, pa cak i mrznju.U suprotnom, gradjani ove skupine dozivljavaju kao izvor i razlog vlastite frustriranosti i ugrozenosti.Poseban problem jeste gledanje i dozivljanje njihovog dolaska kao prijetnju identitetu i kulturi, ali i strahu da bi se resursi lokalne zajednice mogli ugroziti.
Dakle, iako jako mrzim tu rijec, (koja se rabi svuda,u svako vrijeme i na svim razinama), ipak, potrebna je edukacija.Dugotrajna i mukotrpna.
Uostalom, povezivanje izbjeglica sa migrantima, moze imati ozbiljne posljedice po zivote i sigurnost izbjeglica.Nejasna uporaba ovih termina odvlaci paznju od posebne pravne zastite izbjeglica, sto moze narusiti podrsku javnosti za izbjeglice i instituciju azila.
Dakle, kada kazemo :"migranti", mislimo na ljude koji se krecu iz razloga koji nisu obuhvaceni pravnom definicijom izbjeglice.Mislimo na to.