Znao je sve naše tajne i sve ih je otpjevao

ritn by: Lupiga.Com | 19.02.2021.

Zabluda je da je njegova smrt u nama odlomila glečere djetinjstva i mladosti, da su u nepovrat otišle naše prve i druge ljubavi. (Zabluda je, dobra moja drugarice, da u tebi sa Đoletom umire Vojvodina.) Naprotiv, sjećanja su večeras življa nego inače. On je imao ključ za naše tajne škrinje u kojima krijemo uspomene, a večeras ih je sve širom otvorio. Svako da pogleda u svoju, da pustimo koju skrivenu suzu za ono što je prošlo. Nije čudo da je imao te ključeve, ta on ih je kovao. Nema sumnje u to da je čuvao duplikate. Da nije znao za sve te tajne pretince u kojima svoju ranjivost krijemo od sebe i drugih, ova večer ne bi podsjećala na svečanost. A podsjeća! Sve podsjeća na veliku oproštajnu svečanost, kao na zadnjoj predstavi cirkusa koji će koliko sutra dići šatru i otputovati u drugi grad. Majstor ceremonije za nas večeras igra u posebnom raspoloženju. Ostaje nam samo da plješćemo dok nas ne zabole dlanovi.

Umro je Đorđe Balašević, pjesnik koji je znao sve naše tajne i sve ih otpjevao. Zabluda je da je njegova smrt u nama odlomila glečere djetinjstva i mladosti, da su u nepovrat otišle naše prve i druge ljubavi. (Zabluda je, dobra moja drugarice, da u tebi sa Đoletom umire Vojvodina.) Naprotiv, sjećanja su večeras življa nego inače. On je imao ključ za naše tajne škrinje u kojima krijemo uspomene, a večeras ih je sve širom otvorio. Svako da pogleda u svoju, da poskrivećki pustimo koju suzu za ono što je prošlo.

Nije čudo da je imao te ključeve, ta on ih je kovao. Nema sumnje u to da je čuvao duplikate. Da nije znao za sve te tajne pretince u kojima svoju ranjivost krijemo od sebe i drugih, ova večer ne bi podsjećala na svečanost. A podsjeća! Sve podsjeća na veliku oproštajnu svečanost, kao na zadnjoj predstavi cirkusa koji će koliko sutra dići šatru i otputovati u drugi grad. Majstor ceremonije za nas večeras igra u posebnom raspoloženju. Ostaje nam samo da plješćemo dok nas ne zabole dlanovi.

"Odlazi cirkus iz našeg malog grada / širokim drumom što izlazi na most..." Mi ostajemo i možemo biti sretni jer smo imali priliku i čast biti dobri domaćini i dobri gosti. Još ćemo se, itekako, prisjetiti tih predstava. Sjećat ćemo se dok se i sami ne zaputimo širokim drumom, jer svakom valja na taj most, preko rijeke. Zbogom, hvala za sve i doneviđenja. A Novi Sad da primi saučešće. I da za njegovo ime pripremi svoj najljepši sokak, koji će i nas dođoše dočekivati veseljem, muzikom i pjesmom.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: wikipedia.commons/romanski

Do sada komentara: 8

Komentiraj

kult krivoustog mesije prije više od 3 godine

Balašević je samo jedna razvodnjena malo urbanizirana verzija narodnjaka, čobanskih poskočica koje veličaju zatucanost , seljoberske vrijednosti obitelji, tradicije, crkve, raznih snaša i bećara, povratak na selo, prčvarizaciju i kretenizaciju, od "al se nekad dobro jelo baš" na dalje.
Vrlo mali broj pjesama bavi se ikakvim intelektualnim temama, osim nostalgijom i spolnim temama. Nikad tu niste mogli čuti bilo što da možete reć hm. ovo je interesantno - npr kao u TBF-u(splitsko stanje uma), ili H.pivu (ja nisam vaš) ili EKV (nismo znali da je vatra greh) itd.

Dakle on je samo jedan od tih koji je iskoristio pad ove zemlje i nametnuo se u općoj pomami za tamburicom i ruralnim smećem svake vrste kao nekakva kvazialternativa, malo razblaženi čobanluk, ne zato što je bio top, ne zato što je bio dobar, nego baš zato što je bio dovoljno loš da ga prihvate mase milijuna istih takvih kao on, iste mase što u hrvatskoj godinama glasaju za SDP jer nisu cijelo to vrijeme osvijestile da to nije nikakva alternativa, a žive u uvjerenju da je, baš kao što i Balašević u stvari nije alternativa, on je establišment, samo malo razblažen da ga se prodaje kao nešto drugo što nije..
veseli plamičak prije više od 3 godine

da se ne zaboravi
Tiho uz prisutno neukusno masovo ronjenje suza na smrt balaševića, napustio nas je i Čutura? Detinjstvo mi ispunjeno bilo je sa njegovim pesmama. Čistokrvni roker me je nokautirao sa pesmom Noćna buka. Jedna po meni najbolja ili ako hoćete najveća protesna pesma u onom vremenu kad se nije kako seru danas nije smelo pisnuti? Uz paklenu svirku autor nam želi utuviti u našu blesavu glavu da treba svi da se dignemo protivu ludaka koji naturaju gluposti u obliku prst u uvo i arlaukanja zvukova iz svoga kraja. Kako nazivaju to ognjišta? Uz par efektnih rečenica za pamćene u glavi smo sastavili svoje reči svake noći kad se vraćam kasno pod prozorom neko sere glasno! Itd. No niko po oprobanom običaju nije obraćao na ovo sjajno ili direktno upozorenje od Branka Marušića! Turbo folk je preplavio državu, a on je u suštini krvoločan! To je i dalo surove rezultate: država nestala uz obilnu pljačku, klanje, ubijanje. Narodi se zamrzili a organizatori trljaju radosno ruke: realizovali plan kapital akumuliran i plode ga organizovano uz već proverenu gimnastiku: narodu leba – kruha i igara, a sebi lova! Lova do krova! narod u konc logore i reži na susjede a uživa u unosnoj religiji i svom pismu prazne glave i trbuha!
Da se osvrnemo i na Đoleta jer je ON velika sramota ovog naroda! Godinama ga nacisti proganjaju, vređaju, minimiziraju, kad god je moguće eliminišu, a narod šuti! Da šutio je ko p*! Niko da da otvorenu javnu podršku! Sad kad je otišao svi žale a čini mi se ne za njim nego za svojim praznim životima koje su dozvolili da im nacisti kreiraju! Da su svi bacili početkom devedesetih puške kad ih je otadžbina zvala u rezervu do ovoga danas ne bi došlo i Đorđe Balašević ne bi bio sam! I dalje bi slobodno išli piti gemište u Tingl-Tangl ili Tri šešira ili Čakovec, ili Srpski Mančester ili… A ovako sedimo i čekamo Čika Petra uz pesmu ,život je more’ u izvedbi arsena dedića…
link
Marijana prije više od 3 godine

Sada, kada se takav izvor, bujica ljudskosti nalazi pod onom betonskom pločom, u limenom sanduku, i ni jedne riječi, ni glasa od njega više neće biti , mogu i ja partit.
Милош prije više od 3 godine

Počivao u miru.

Ovo je valjda prvi put posle Titove smrti da ceo jugoslovenski region zajedno nekoga žali.
B.B. King prije više od 3 godine

Beše druga polovina '70-ih, ja klinac, ustajem za školu, i palim uvežbanom kretnjom tranzistor nad glavom. Beogradski Studio B, rane godine te stanice. Tamo neka čudna pesma, spominje se nekakav razdeljak u koji on ljubi nju, glas mi nepozbat... Spiker odvergla nešto svoje, ja još ležim, kreće muzika: opet „U razdeljak te ljubim“. Šta je bre ovo, kažem ja i promeškoljim se u krevetu. Završi se pesma, opet spiker malo o vremenu, saobraćaju, opet muzika: „U razdeljak te ljubim“. Šta je bre ovo, kažem ja opet i ustanem u školu. A tamo - svi pričaju o pesmi nekog Đorđa Balaševića. The rest is the history. Neka ti je mirno more, mornaru! I da ti kažem još nešto dok zatežeš jedra: živećemo slobodno. Obećavam ti.