Noć kad smo isplakali Dunav. Tako je napisao netko na Twitteru, a bolju rečenicu od ove teško da ćemo naći za naslov i otvorenje ovog teksta. Tiče se, razumijete, odlaska vojvođanskog pjesnika, novosadskog trubadura, jugoslavenske zvijezde Đorđa Balaševića. Zaista, u ova dva dana isplakano je za Balaševićem toliko suza da bi to bilo teško preplivati. Na društvenim mrežama nižu se fotografije i video snimke posljednjih pozdrava iz Novog Sada, Zagreba, Beograda, Splita, Skoplja, Sarajeva, Pule, Šibenika, Zadra, Podgorice, Osijeka ... O njegovoj smrti izvještavaju svjetske agencije. Otišao je pjesnik kojeg su voljeli u cijeloj Jugoslaviji.

CRTICA UZ ISPRAĆAJ ĐORĐA BALAŠEVIĆA: Znao je sve naše tajne i sve ih je otpjevao

MIRNO TI PANONSKO MORE, MOJ ĐOLE: Bio si čovjek u vremenima kada je to bila rijetkost!

Stidljivo se tu i tamo jave i oni koje Balaševićeva umjetnost nije dotakla te nešto drčnije oni malobrojni, koji podsjećaju na pokojnikove grijehe; oni što nad tabutom nisu spremni preko usta prevaliti da su spremni halaliti. Kad smo već kod Balaševićevih grijeha, "bilo je toga, bilo je...", rekao bi drugi veliki pjesnik, ali valja ukazati na ovo: Đorđe Balašević nije inzistirao na svojim zabludama i zato su ga ljudi voljeli sa svim njegovim grijesima, koji su takvih razmjera da ih je skoro pa nepristojno spominjati u ovakvom času. Ali eto, spomenuli smo pa neka oni koji su ga poštivali i voljeli halale i tu stvar.

U presudnim trenucima, Đorđe Balašević pokazao je od čega je pravljen. Otpor koji je pružao agresivnim režimima u svojoj zemlji, praktički sve do svoje smrti, sigurno nije bio oportunistički izbor. Da je napisao samo pjesme "Sevdalinka", "Čovek s mesecom u očima" i "Krivi smo mi" - bilo bi to dovoljno da ga se smjesti u panteon pravednika Jugoslavije, države koja je grcajući u krvi izdahnula koncem vijeka. A napisao je puno, puno više od toga. Svatko tko je bio na jednom njegovom koncertu zna što je veliki novosadski kantautor propagirao i kakve je emocije pobuđivao kod svoje publike. Uostalom, o tome najbolje svjedoče ova dva dana i potreba ogromnog broja ljudi da se oprosti od umjetnika.

U tom masovnom izljevu tuge od Triglava do Gevgelije Aleksandar Dragaš iz Jutarnjeg lista našao je povod za tezu da je s Đorđem Balaševićem simbolički umrla i Jugoslavija. Jeste, Balašević je bio jugoslavenski umjetnik, jedan iz plejade gorostasa popularne kulture stasalih u tipu društva koji nam danas predstavljaju kao "komunistički mrak". Stupovi režima nastalih na razvalinama Jugoslavije zato su ga smatrali nepoželjnim.

On je ipak bio pjesnik ljubavi (FOTO: HINA/KD Vatroslav Lisinki)

Đorđe Balašević u ljudima je, između ostalog, budio sjećanja, a u tim sjećanjima većina njegovih poštovatelja nije nalazila nikakvog mraka. Naprotiv! Ako je Đorđe Balašević nekome bio simbol Jugoslavije, a teza da je s njim simbolički umrla i ta zemlja to sugerira, onda za sve mrzitelje jugoslavenskog mraka imamo lošu vijest: sjećanje na tu zemlju življe je nego što bi oni željeli. Ipak, iako je Dragaševa teza zgodna, čini nam se da je opus Đorđa Balaševića nosio univerzalniju poruku. On je ipak bio pjesnik ljubavi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Gordana Ćosić, Radio Slobodna Europa