Sjećate li se moje recenzije, sad već pretposljednje Jergovićeve proze, "Buick Rivera"? Što da vam kažem, osim da je od tada Miljenko bogatiji za još dvije nagrade (jedna domaća - Matičina, upravo za taj roman kao najbolji roman 2002. godine i jedna strana - talijanska, za "Mama Leone" kao najbolju prevedenu prozu iste te godine). Naš najbolji pisac Miljenko već otprije jeste, ali je novim romanom i na pola koraka do statusa klasika. A ni uvrštenje u školske lektire mu ne gine. Novim romanom od njega ništa novo - samo još jedno u nizu remek - djela. I koračić bliže do Nobela...

Francuska je uz britansku (bila, jeste i bit će, siguran sam, i u budućnosti) najzanimljivija europska književnost, no od otočke nam je nažalost, puno manje poznata. Istina, u zadnjih par godina dobili smo prijevode Huellebecqua, Beigbedera, Tourniera, Brucknera, Duras, Ernoux, kao i duhovitog Pennaca ili sočnih Catherine Meillet i Aline Reyes, a sliku o toj moćnoj književnoj sceni zahvaljujući zaprešićkoj "Frakturi" sada donekle možemo upotpuniti i odličnim romanom Christiana Ostera.

Ljudi moji nećete vjerovati što ćemo vam otkriti! Kao što vidite autor ove recenzije, o najnovijem nastavku romana o avanturama čarobnjačkog šegrta Harry Pottera, je Neno. Pa šta, reći ćete vi. E pa, vjerovali ili ne, Neno je brat dragoga nam Bozze, i to ne tek tamo neki običan brat, već brat blizanac. Na žalost njegov izlet u recenzetske vode je jednokratan, a sami ocijenite razlikuje li se Neno po načinu "držanja pera", od recenzentskog nam udarnika Bozze.
ritn by: Ivor-Car

Dino Milinović može se podičiti vrlo bogatim životopisom koji između ostalog uključuje konobarenje u New Yorku, posao turističkog vodiča u (tadašnjem) SSSR-u, završen studij povijesti umjetnosti i arheologije u Zagrebu, postdiplomski studij na Sorboni kao i diplomatski rad u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu. Trenutno za kruh svagdašnji on zarađuje kao predavač na Odsjeku za povijest umjetnosti na FF u Zagrebu, a roman "Kradljivac uspomena" objavljen prošle godine omogućuje mu da spisak svojih titula proširi i onom - književnika...

Ako hoćete saznati koga je to veliki kritičarski mag Igor Mandić pred pet šest ljeta proglasio najboljim izdankom hrvatske literature – onda je "Kaptolski kolodvor" knjiga za vas. Knjiga je to za vas čak iako ne želite saznati koga je to veliki kritičarski mag Igor Mandić pred pet šest ljeta proglasio najboljim izdankom hrvatske literature. Kako je nije lako predstaviti, u pomoć smo prizvali samog autora, u izmišljenom razgovoru. Nemojte se uzbuđivati, neki to rade i s mrtvim autorima!

Iskreno - Wales je za mene sve donedavno bio "tabula rasa", no krajem devedesetih počeo sam ga polako otkrivati i to prvenstveno putem pop-kulture i glazbe Manic Street Preachersa, Super Furry Animalsa i (puno manje zanimljivih) Catatonia. Od velških književnika dosad sam čitao jedino Johna Williamsa (zabavni romančić "Pet pubova...", a na polici mi već stoji i čeka svoj red i njegov sequel "Povratak u Cardiff", kojega je prije par tjedana objavila Fraktura). Eto, sliku o tom prostorno najmanjem dijelu UK-a sada, posredstvom nakladničke kuće VBZ, nadopunjuje i proširuje Niall Griffiths, koji nam za razliku od Williamsa svojom prozom približava ruralne predjele Walesa...