"Govori, sjećanje!" zbirka je autobiografskih eseja jednog od najvećih književnih stilista i literarnih genija uopće - Vladimira Nabokova, najširem čitateljstvu poznatog po svojevremeno iznimno skandaloznoj "Loliti". Nabokovljeva autobiografija koja obuhvaća prvih 40 godina njegovog života iznimno je čitalačko iskustvo, i knjiga koja u potpunosti dočarava svu raskoš njegovog rafiniranog stila i bujne imaginacije, ali i njegovo lirsko doživljavanje stvarnosti u memoarskim zapisima kojima najskrivenije zakutke svoga sjećanja rekonstruira rijetko viđenom minucioznošću, istovremeno ih poetski omatajući aurom začudnosti...

Amos Oz najcjenjeniji je suvremeni izraelski književnik. Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je upravo on novi dobitnik nagrade zaklade Korn und Gerstenmann koja se dodjeljuje svake druge godine za književno, političko i kulturno promicanje mira. Roman Moj Michael drugi je po redu na hrvatski jezik preveden i u nakladi Hena.coma objavljen Ozov roman (nakon romana Crna kutija objavljenog prije dvije godine)...

Pubertet je životno razdoblje u kojem se svaki mladi čovjek suočava sa spolnošću, postaje svjestan vlastite smrtnosti, ali i spoznaje mnoge oblike pokvarenosti i nesavršenosti svijeta "odraslih". Uslijed toga i još mnogočega drugog unutar mlade individue dolazi do emocionalnog i mentalnog kaosa, a javlja se i mnoštvo pitanja, na koja odgovore većina običnih smrtnika do kraja svog životnog puta pronaći neće. No, oni rijetki, lucidniji, koje krasi pozitivna produktivna radoznalost odgovore traže kroz vlastitu kreativnost. Jedan od njih mladi je Riječanin Marko Luka Zubčić, šesnaestogodišnjak čiji je roman-prvijenac upravo pred nama...

Jose Saramago portugalski je književnik 1998. godine nagrađen Nobelovom nagradom za književnost. Ovim tekstom pokušat ću vam približiti dva najsvežija, od pet do današnjeg dana u nas objavljenih romana tog, danas možda i najvećeg europskog živućeg književnika. A "Sva imena" i "Godina smrti Ricarda Reisa" romani su najviše razine kvalitete i po mnogočemu međusobno bliski, ali po koječemu i različiti, no detaljnije u nastavku teksta...

Autobiografska proza je uz ratno pismo u posljednjih desetak godina zasigurno najdominantniji prozni model u Hrvata. Dokaz tome je i prije nekoliko mjeseci objavljena studija književnog autobiografskog pisma kao bitnog literarnog iskustva devedestih, autorice Helene Sablić Tomić, a pod naslovom "Intimno i javno" (izdanje Naklada Ljevak, 2003.). Kao predvodnike toga žanra istaknuo bih Tribusona i Pavličića, dok bih kao najuspjelije proze te vrste izdvojio one Jergovića i Kirina. Naravno, već pogađate da je i u slučaju "Fasunga" Bekima Sejranovića riječ o autobiografskom štivu...

Konzultirajući evoluciju novinarsta lakše je shvatiti opću medijsku fascinaciju četvrt stoljeća starim Novim valom. Razlozi su toliko banalni da ih je lako preskočiti, a sastoje se iz generacijske jednadžbe koja kazuje kako su u položaj koji im omogućuje nametanje svojeg ukusa javnosti prije tridesetak godina zasjeli likovi koji tamo i dalje rahitični sjede. Stoga je dobrodošao svaki pokušaj koji će se bez hagiografskog pristupa pozabaviti, ako ne središnjim dijelom fenomena, a ono barem njegovim rubnim odjecima kako to čini autobiografija Animatora Krešimira Blaževića.