Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su (uz imena likova filma "Pulp fiction") duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim novim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze (u što nismo ni sumnjali, je li tako???). A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima...

"Džordž, ljubavi moja, najnovije vijesti: unajmio sam stan! Veliki prozor, vrt, pogled na stari grad, sve novo i još jeftinije. Iznajmio sam ga od nekog advokata, koji je iznajmio za sebe manji stan u nekom neboderu. Vlasnik stana u kojem je sad advokat iznajmio je za sebe garsonijeru u istom neboderu. Vlasnik garsonijere, penzioner, odselio je u garažu negdje na periferiji. Vlasnik garaže prodao je auto da bi popravio krov na svojoj kući. Znaš li kome je prodao auto ? Advokatu koji je meni iznajmio stan. Ponekad osjetim ponos kad vidim koliko ljudi živi od mojeg novca, kojeg zarađujem između ostalog i kreditiranjem obnove krovova. Enco kaže da preko puta njegovog stana jedna porodica povremeno živi u kombiju koji nema točkove, kad god iznajme stan i garažu..."

Iako je riječ o već podosta starom izdanju, vrijedi ljubitelje dobre knjige upozoriti na ovo uistinu neobično, usudio bih se reći remek djelo. Pogotovo iz razloga što se ono može pronaći na policama svake knjižnice, dakle za jedinstvenu cijenu od nula kuna. Riječ je o djelu u kojem frcaju osjećaji, djelu pisanom na dokumentarističkim osnovama, djelu o putu u daleki Japan daleke nam 1861. Flaubert je upravo pisao Sallammbo, električna rasvjeta bila je još puka pretpostavka, dok je s druge strane Oceana Abraham Lincoln vodio bitku kojoj nikada neće vidjeti kraja.

Posprdno gledanje na turiste koji dolaze iz Češke u nas je, nažalost, općeraširena pojava. Da bi se osjećali superiornijima i nadmoćmijima Hrvati se masovno podruguju češkim rasklimanim autobusima punim turista oboružanih gomilama konzervi, pašteta i piva, da bi nakon par mjeseci hrlili u evropska skijališta sa gepecima svojih auta krcatim špeka, štrukli i sarmi. Što se može, ljudska su glupost i licemjerje neuništivi - to odavno znamo. A znajući i da Michal Viewegh dugi niz godina ljetuje u Istri, te načuvši da ovaj roman predstavlja predložak po kojemu HRT namjerava, u koprodukciji sa češkim TV kolegama, snimiti humorističku igranu seriju , sa velikom radoznalošću posegnuh za njim. A na kakva iznenađenja u njemu nabasah čitajte u

"Plavi grad" knjiga je u kojoj na jednom mjestu možete naći Radakovićevu zagrebačku dramsku trilogiju. Radi se o dramama "Dobrodošli u plavi pakao", "Miss nebodera za miss svijeta" i "Kaj sad?" koje su sve redom zapaženo igrale na daskama zagrebačkog kazališta Kerempuh, u režiji Petra Večeka. Tim dramama Radaković je upečatljivo oslikao sve neuralgične i krizne točke, kojima, nažalost, hrvatske traumatične devedesete zaista nisu oskudjevale i pružio nam kroniku jednog vremena....

Čudan naslov, tim više što knjigu supotpisuju dva pisca. No radi se zapravo o tome da knjiga sadrži dvije pripovijesti: ZAPISNIK aktualnog nobelovca Imrea Kertésza te ŽIVOT I KNJIŽEVNOST najcjenjenijeg mađarskog pisca današnjice, Pétera Esterházyja. Kvaka je u tome što je Esterházyjeva priča posvećena Kertészu i neuvijeno se "nadopisuje" na ZAPISNIK, ponavljajući ne samo njegov osnovni motiv (putovanje iz Mađarske na Zapad, uz carinske nevolje) nego i cijele rečenice. A ocjena se odnosi na knjigu u cjelini i dobivena je kao prosjek trice za Kertésza i petice za Esterházyja. Prestrogo? Može biti, ali opterećeno predrasudama – to svakako. No nije možda ni svaka predrasuda za zlo. A dvije su priče sve samo ne "ista priča".