Apel prenosimo sa stranica Zagrebačkog psihološkog društva

Snažno apeliramo na sve medije, primarno na njihove vlasnike, da se odreknu profita koji zarađuju na tragičnim događajima u Srbiji i odmah prestanu sa senzacionalističkim prenošenjem i prikazivanjem događanja. Ovo što imamo priliku gledati i čitati u medijima nisu vijesti i nije prenošenje informacija, već je iskorištavanje ljudi pogođenih nezamislivim užasom za vlastiti profit. Ovakav način izvještavanja izrazito je rizičan za ponavljanje, odnosno kopiranje, i može dovesti do novog nasilja. 

Inicijali u naslovu, puna imena u tekstu, počinitelja i žrtava, njihove obiteljske situacije, životopisi, adrese. Ovi podaci ne služe informiranju o događaju. Oni su mamac za uobičajen način našeg razmišljanja - kad nešto ne mogu shvatiti idem se dodatno informirati, idem makar po dijelove onog što mogu shvatiti, i onda kroz prikupljanje razumljivih, iako za stvarni slučaj nevažnih informacija, naš um stvara dojam da razumijemo, što nas inače, u uobičajenim životnim situacijama umiri, daje nam osjećaj shvaćanja situacije i kontrole nad njom.

Međutim, kada je pred nama ono što uopće nije moguće shvatiti, kao što je ovaj čin neshvatljiv i ne može biti shvatljiv, dodatne i dodatne informacije ne umiruju i ne daju osjećaj kontrole, već samo upogonjuju neugodu, strah i prestravljenost kojih već samom nezamislivošću događaja ima previše, i koji nas zamrznu u krugu neprekidnog čitanja još i još informacija, te onemogućuju izlaz iz tog kruga

Sada, danas, možemo, za početak mi odrasli, odlučiti drugačije. Možemo prestati prikazivati jedva zamućene slike djece, prestati prenositi "potresne ispovijesti i svjedočanstva", detalje o žrtvama i počiniteljima, kao i detalje samog postupka i planove. Prestati s riječima i slikama koje pozivaju na mržnju, osvetu, ponavljanje i strah. Možemo zaštiti sebe i poučiti našu djecu o tome kako se nositi sa teškim događajima na zdraviji i suosjećajniji način.

Znamo da djeca uče gledajući nas odrasle kako se ponašamo (više nego kad govorimo). Kada prosljeđujemo i šaljemo sadržaje s društvenih mreža, prepričavamo stalno iznova (osobito) neprovjerene, ali i osobne informacije, ne pokazujemo empatiju i ne čuvamo ljudsko dostojanstvo, tada ne pokazujemo djeci kako se brinuti za sebe i druge u nevoljama. Često, pa i ovih dana, djeci i mladima zamjeramo i kažnjavamo ih kada se upravo tako ponašaju, no ne pokazujemo im kako se s teškim stvarima nositi drugačije.

Krenimo danas, svaki od sebe, umjesto da odgovornost prebacujemo na sve ostale.

Za više informacija zašto klikamo na naslove koji nas uznemiruju pročitajte tekst su u veljači 2019. godine za Zagrebačko psihološko društvo napisale psihologinje Ivana Ćosić Pregrad, Anita Lisec i Marija Stojević, a zbog 

Lupiga.Com via ZPD

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Andrej Cukic