Često, iz sulude sumanutosti, prokazivan kao nepoželjna tradicija zaostala iz komunističkih vremena, koji podobni nipošto ne bi trebali, a možda ni smjeli slaviti, posljednjih se godina 8. mart, Međunarodni dan žena, vraća u „modu“, iako školska djeca više ne crtaju čestitke svojim majkama tako revno, kako su to činile neke druge generacije. Uz čestitku svim ženama i onima koji se samo tako osjećaju, Lupiga vam u ovoj novici donosi i vrlo prigodan tekst

Na ovom mjestu objavit ćemo listu svih tvrtki i osoba koje su u ova recesijska vremena smiogle snage donirati političke stranke. Možda su tu i vaši susjedi koji nemaju za stubišnu rasvjetu, a imaju za HDZ ili SDP. Pronaći ćete možda i svog poslodavca koji nema da vam isplati plaću, ali ima dovoljno da dariva generatore hrvatske politike. Takav je primjer Diokija, koji je SDP-u isplatio 100.000 kn, baš u vrijeme dok je novinarima Novog lista, tvrtke kćeri, s plaćama kasnio i tri mjeseca. Inače, baš iz svojih plaća, htjeli vi to ili ne, financirate stranke jer oko 90 posto njihovog budžeta je iz državnog proračuna

U novoj bilježnici Robija K. saznat ćemo kako je Robijev dida sa Šolte završio u bolnici nakon što je s motornom pilom na staroj maslini vježbao rušenje vlasti. U rušenje su krenuli i Robijevi roditelji, stojeći ispred televizora s transparentima „Doli lupeži i kapitalistička govna!“ i „Doli kokoš!“. No, njihov je prosvjed omeo mali Robi sa zadacima iz matematike, od kojih jedan glasi: „Ako je hrvacka premijerka, gospođa precjednica doktorka Jadranka Kosor, prije godinu i po dana startala od nule, a rezultati su joj danas udeseterostručeni, koliki su tačno danas njeni rezultati?“

„Ako nisam za sebe, a tko će to uraditi za mene? Ako ne sad, a kad?“, pita se omiljeni autor na omraženom albumu „Sevdah za Paulu Horvat“. Iako posve nesvjestan postojanja nekog naturaliziranog Holandeza s tvrdim balkanskim naglaskom, Lawrence Lessig, profesor prava na Harvardu, dolazi do istog zaključka u izvrsnom desetominutnom predavanju o korupciji u društvu. Iako tvorac „creative commons“ etikete govori o Sjedinjenim Državama, ova načela Republike primjenjiva su čak i ovdje na Balkanu

Potpuno smo na Lupigi u zadnje vrijeme zanemarili domaću blogosferu na kojoj se može naći izvrsnih autora i još izvrsnijih ljudi. Stoga vam, na ovom mjestu donosimo, post s Kruletovog bloga, nazvanog obrana i zaštita od gluposti, u kojem ćete još jednom i, kako i priliči, ponovno na bolan način spoznati hrvatsku svakodnevnicu, onu pravu realnost, zbog koje se među ostalim Zagrebom svaka dva dana šeta na tisuće ljudi, a usprkos toj svakodnevnici koja će vam na ovom mjestu žestoko opaliti šamarčinu, nikako da se stvori kritična masa

Znate one filmove za koje požalite da nisu ipak nešto malo duži? Gdje su likovi toliko različiti, brojni i zanimljivi. Kada ste na neke već zaboravili, a ovi se najednom opet pojave i još jednom vas ugodno iznenade i tako svaki put iznova tjerajući vas da se zamislite? Upravo to je pošlo za rukom Marcu Issacu, jednom od najtalentiranijih filmadžija u Engleskoj kojeg ste imali prilike vidjeti i na lanjskom ZagrebDoxu. Ovog puta predstavljamo vam 24 minute kratak dokumentarac Lift čija se radnja zbiva u – dizalu