Novinari britanskog BBC-a nedavno su zaključili kako je najgora pjesma svih vremena, ona koju pjeva neka tinejdžerica po imenu Rebecca Black. Vjerujemo da je to tako samo iz razloga jer nisu imali čast susresti se s najnovijim uratkom iz čarobne tvornice Tončija Huljića. Naime, tinejdžeričin Friday, ustvari je sasvim ozbiljan song usporedimo li ga s magičnim Magazinovim „Još se ne bi udala“, koji obiluje nenadmašnim rimama. O čemu se radi pogledajte u nastavku, gdje ćemo vas podsjetiti i na Lupigin Top 15 hrvatskog šunda

U portunu malog Robija K. ovoga puta u centru pažnje našla se stara Trogrlićka, koja ima „dvistaosam godina“, a susjedi je zovu đogerica, jer svako jutro otpiči po uru vrimena do dućana udaljenog sto metara, a onda još uru i po od dućana do kuće. Poučeni primjerom „one krave“ koja ih izrabljuje „pa nikom ništa“, neke stanarke portuna počele su mažnjavat Trogrlićkinu spizu, ni ne znajući da se Trogrlićka zapravo na taj način bavi humanitarnim radom

Kako se maturalac može pretvoriti u noćnu moru, doduše zabavnu noćnu moru, spoznat ćete u sljedećem video uratku, u kojem se učenici jedne srednje škole iz Srbije zabilježili kakve im je sve gluposti recitirala žena koja se, tko zna kakvom igrom sudbine, našla u ulozi turističkog vodiča. Njena elokventnost došla je do izražaja već na samom dolasku u Barcelonu, kada je predstavljajući se učenicima poručila: „Biću vaš vodič u proteklih par sati“ te potom izrazila nadu „da će stići u skoncentrisanom vremenu“. No, ovo je uistinu tek dio neviđenog šlamperaja u turističkom obilasku

„Ovaj članak potaknut je frustracijom koju su mediji izazivali u meni, te u mnogim mojim prijateljima u Tokiju, u danima nakon zemljotresa, kad mi se činilo da stotinu puta odgovaram na ista pitanja“, objašnjava mladi lingvist i informatolog, Goran Topić, koji već neko vrijeme živi i radi u Japanu. On će nam objasniti zašto je nezadovoljan reakcijom većine medija, koja je, po njemu, iznimno senzacionalistička te zašto ne bježi iz Japana glavom bez obzira. Među ostalim prisjetit će se i kako je na polici u trgovini vidio kruh kojeg nitko nije htio uzeti, vjerojatno iz Hrvatima teško pojmljivog razloga

Ako naprimjer živite u Splitu i virujete da stvarno morete sidit na kauču u svom dnevnom boravku usrid Varoša i, ekšjueli, čut glas strine koja živi u Zagrebu, onda ste nepovratno zavedeni i moj trud je uzaludan. Aj, još nekako, dok je postojala samo fiksna telefonija. Tu san na trenutke mogla vizualizirat neku žicu koja je provučena od Splita do Zagreba. I onda tu žicu razvukuju ispo zemlje neki mali ljudi zaposleni od strane telekomunikacija da vuku žicu u pravcu u kojem je izvršen poziv. Ipak, kako mi je i to bilo malo sumnjivo, radila san pokuse

Već dvanaestu godinu na ovaj dan, kada navodno stiže i proljeće, svijet slavi poeziju, blijedo i u tragovima, baš kao što poezija i živi u životima većine. U svakodnevnoj trci za nečim, ljudi više nemaju vremena za pjesmu. Stoga zastanite na tren i obilježite, zajedno s Lupigom makar na dvije minute taj svjetski dan poezije, uz jedan nimalo iznenađujući izbor velikog pjesnika Tina Ujevića, ali u vidu javnosti slabo poznatih stihova. S obzirom da dolazi i proljeće, na istom mjestu ostavljamo vam prigodnu numeru Buldožera, ponajboljih rock poeta što su ih ovi prostori vidjeli