Malom Robiju umalo da ćevapi nisu prisjeli. Njega i njegove „ekipose“ u petak su u ćevabdžinici kod Makija dočekali Bezmalinović i onaj Ilija što ga zovu hvidraš. Jedan im je dobacio „Ko ne posti, ićemu na dušu kad naše generale u Hagu osude na dvista godina robije!“, a Bezmalinović je dodao: „Dabogda izdajnicima svaki ćevap pa na štumik ka bovan!“. Tada se Robi odrekao luka, Dino ajvara, a Kane Šteta i luka i ajvara, dok je gazda Maki dometnuo „Hrvacka živi vječno“. Ipak Robi se zapitao što ako generale osude zbog njihovih ćevapa, razmišljajući da bi to onda bila „kolektivna krivnja“

Predsjednički dvori s Ivom Josipovićem kao domaćinom već duže vrijeme djeluju kao kakva terapijska ustanova, gdje glavnog liječnika i terapeuta igra predsjednik glavom i bradom. "Bolni", odnosno "nervno rastrojeni" pacijenti redovito ga posjećuju i iznose mu svoje probleme, a on zabrinuto vrti bijelom glavom, dijeli savjete i pouke. Temu o Pravdoljubovom mlaćenju prazne slame u javnosti je načela književnica Ivana Simić Bodrožić, koja je svoje iskustvo kave s predsjednikom opisala beogradskom Betonu

Neviđene scene ljudske oholosti i nepromišljenosti, snimili su nedavno članovi kluba ekstremnih sportova iz Vranja, grada smještenog na samom jugu Srbije, na raftingu po Južnoj Moravi. Gledajući apokaliptične scene ovog kratkog filma, kojeg vam donosi Lupiga, u kojima po šiblju i granju rijeke Južne Morave vise tone i tone smeća, a čamac zaglavljuje u nepreglednom mnoštvu plastičnih boca, ne možemo ne upitati se, s kakvim smo to ljudima prinuđeni živjeti

Zašto je upravo On, Branimir Bilić, bio najveći? Zato što je njegova igra “plenila lepotom”, kako su govorili beogradski sportski reporteri: Bilić bi, ako je bio raspoložen, pitanjima učas posla pocepao gosta na “vodonik i kiseonik”! Zato što bi gosta podelio na “vodonik i kiseonik” čak i ako nije bio raspoložen! Zato što je Čička, pretrčavajući cijeli teren kao Maradona s Englezima, pitao ono što se nikada nitko nije usudio pitati: “Što je Vama Hrvatska?” Božja glava!