Ovaj tekst koji propituje mogućnost američko-izraelskog rata protiv Irana objavljen je u New Yorkeru, a za prijevod zahvaliti možemo beogradskom Peščaniku. Pisan je iz perspektive iz koje na napetosti s Iranom gledaju Amerikanci, ali svakako je korisno pročitati ga, e kako bi se informirali dokle je svijet došao u upornom, višedecenijskom nastojanju da sam sebe digne u zrak. Na ovom mjestu napomenut ćemo tek da se Lupiga duboko ne slaže s rečenicom da je Iran "posijao nasilje po čitavom Bliskom istoku. Vjerujemo, naime, da uzroke nasilja valja tražiti na drugoj, američkoj strani

Ukoliko imalo naginjete nostalgiji, što bi trebao biti vrlo pouzdan znak da ste od krvi i mesa, ovaj projekt neće vas ostaviti ravnodušnima. Ako ipak niste, onda je sad pravi trenutak da prestanete čitati ovo. Radi se o ljekovitom, skoro pa terapeutskom učinku fotografije, koja se vraća na mjesto snimanja i biva ponovno snimljena u istom okruženju, ali s bitnim vremenskim odmakom, što u pravilu izaziva sjetu ili čežnju za izgubljenim vremenom i nekim dragim osobama Ako niste uspjeli shvatiti o čemu se radi, onda će biti dovoljno da kliknete na

‘Da u Bosni ima nekog reda, da nije puške i eksploziv unio Božidar Stanišljević nego Mevlid Jašarević, ili barem neki Jašari, već bi Milorad Dodik pozivao hrišćansku Europu u pomoć, srpski i srpskijanski mediji saznali bi sve o prijateljima i obitelji teroriste do devetog koljena, svaki dan bismo pratili uzbudljivu potragu za kampovima OVK i Al-Qaide po vrletima Mahnjače, a Kusturica bi snimao politički triler "Na bini balija". Ovako, o čemu bi bio film? Što pisati?’, pita se Boris Dežulović u novoj kolumni gdje objašnjava zašto je fokus preusmjeren i zašto se sada diže hajka na Andreja Nikolaidisa, Forum pisaca i Čedu Jovanovića

Vidjeli smo i to. Rijetko viđenu medijsku histeriju usred tjedna izazvao je „duel“ predsjednika Liberalno-demokratske partije, Čede Jovanovića i predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Nekoliko televizijskih kuća uživo je prenosilo ovaj dvoboj, a jedino bi veću pozornost ova priča mogla izazvati kada bi je televizijski producenti premjestili u boksački ring, gdje bi se, naravno, dvoboj odradio bez rukavica. No, iako se u "ringu" dobri, veliki Srbin od 115 kila, kako Dodik opisa sebe, pojavio poprilično nepripremljen i spuštenog garda, dojma smo da je Jovanović propustio priliku da ga javno razmontira