„Pogledaj recimo šta rade Židovi, pogledaj šta rade ti pokvareni Židovi Palestincima, žive ih gaze bagerima, al onda opet ti Palestinci, sve je to Al Qaida, prljavi Arapi, svi su isti, pogledaj šta su napravili Amerikancima, avionima u nebodere jebote. A onda opet i ti Amerikanci, Pogledaj šta rade ti bahati Amerikanci Iračanima, guze ih u zatvorima, a onda opet ti Iračani …“ početak je izvanredne pjesme koju je Boris Dežulović napisao još prije nekoliko godina, a mi ćemo je danas na ovom mjestu s velikom radošću ponoviti

Posjedovanje osjećaja za trenutak u kojem postupate suprotno od kazanog je tražena vještina. Činjenica da ste sve vaše stavove, uvjerenja i principe pretvorili u prostitutke, vas ne bi smjela obeshrabriti u vašoj impulzivnosti da sugovornika ne difamirate utajom poreza, knjižicom SKH, dosjeom UDB-e, nepotizmom ili apozicijom komunjara-jugoslaven-fašist. Prepirke ili rasprave po potrebi završavate sa psovkom po vlastitom nahođenju. Ukoliko ste lijevo-liberalne orijentacije, zbunite javnost odlaskom u Crkvu za Božić ili javno uputite pozdrav generalima

S bloga Tarzanija, kojeg pišu Novosađani i reklamiraju ga sloganom - Klub krivih mužjaka - prenosimo iznimno politički nekorektno, vulgarno i opsceno štivo. Ne preporučujemo ga mlađim od osamnaest godina, kao niti ženama lišenima smisla za humor, odnosno obdarenima beskompromisnim idealom jednakosti muškoga i ženskog spola. S druge strane, tekst najtoplije preporučujemo šovinistima, kao i muškarcima koji pate zbog emancipacijskih sklonosti svojih partnerica. Eto, pa nemojte nam što zamjeriti

Na današnji dan u londonskom Walworthu rođen je Charlie Chaplin, gulmac koji je svojim ulogama i filmovima obilježio cijelo prošlo stoljeće. Chaplinovi roditelji bili su zabavljači u varijeteu, a rastali su se prije nego je napunio treću godinu života. Charlie i njegov brat živjeli su s majkom, ali ona se razboljela i završila u duševnoj bolnici. Braća Chaplin završila su su u domu za nezbrinutu djecu. Godine neopisivo teškog djetinjstva i siromaštva zauvijek će ga obilježiti kao umjetnika. Umro je u snu, na Božić 1977. godine, u Veveyju u Švicarskoj. Preživio je 88 godina života.

Kad se ovako spoje praznici, onda će se sigurno negdje pojaviti i petak trinaesti. Ni manje ni više, ovaj iza nas bio je već drugi ove godine. A ima još jedan, u julu. Prilično flambojantno! Možda je to jedan od razloga Jozefinine šutnje. Javila se jučer, šokirana glasovima kako onaj njezin haiku ima veze s Miljenkom Jergovićem – a on, osim što živi na selu pokraj Zagreba, nema veze s tim. Uostalom muž Jozefine Hadžidilber ne zove se Miljenko, kao što ona nema veze s Jozefinom Frudmayer, od onoga Džonija Štulića. Čemu uopće ovakav uvod, strpljiviji čitatelj može saznati u nastavku.

Najtalentiraniji nipošto u životu ne moraju dobro proći. Dobar primjer toga je i poglavar islamske zajednice BiH, reisu-l-ulema Mustafa Cerić koji vedri i oblači Bosnom i Hercegovinom. U medresu (vjersku srednju školu) ovaj se nedodirljivi muftija nije uspio upisati niti iz dva navrata, već je na kraju samo za njega organiziran tečaj na brzaka, kojim je Cerić ipak završio u medresi i započeo svoju karijeru. Kako se dokopao medrese, prepričat će u neviđeno gigantskom intervjuu od čak 23 kartice teksta, što ga dade neki dan. No, to nije ni dio spektakla koji će Cerić razotkriti o sebi