S bloga "Kako umrijeti bez stresa" riječke spisateljice Vedrane Rudan prenosimo njezin posljednji post o (anti)fašističkim događanjima u Zagrebu. Njezin osvrt neće se svidjeti niti lijevima niti desnima koji su u petak i subotu bili na ulicama promovirajući svoja uvjerenja. To je razlog više da pročitate njezino razmatranje problema fašizma pa donesete svo sud o tome da li je Vedrana Rudan u pravu. Za uvod recimo tek toliko da riječka spisateljica napominje da fašisti našeg vremena ne marširaju; oni vam se smiješe s televizijskih ekrana i uvažavaju sve počasti što ih daje suvremena civilizacija.

Unatoč oštrim kritikama prijedloga da visokoobrazovani mladi ljudi rade bez plaće da bi zaradili iskustvo, ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić jednako kontroverzan prijedlog ponudio je i za umirovljeničku populaciju. Isti će, tvrdi, umirovljenicima vratiti nadu u bolji životni standard. Svakoga mjeseca, predlaže ministar Mrsić, umirovljenicima će se uzimati stotinu kuna od mirovine, a umjesto novca davat će im se loto ili bingo listići, odnosno bon od stotinu kuna koji će moći potrošiti u bilo kojoj kockarnici u zemlji.

Nedjelja je, vrijeme je za još jednu priču Darija Džamonje na Lupigi. Ovaj majstor kratke priče, rođen i umro u Sarajevu (1955 - 2001), bio je kolumnist u časopisima Slobodna Bosna, Večernje novine, Naši dani, Oslobođenje, Komunist, Valter i Valter ekspres te urednik u časopisu Lica. Dobitnik je nagrade Veselin Masleša za najbolju knjigu proze za 1985. godinu, Fund Free Expression Award 1993., Writes Club Madison II nagrada za Non-fiction 1994. i otkupne nagrade za poeziju Madison 1996. godine. Ove nagrade, dakako, o Džamonji ne govore ništa. O njemu govore njegove priče.

Bili smo jučer na prosvjedu antifašista i napravili više desetaka loših fotografija. Nekoliko njih je relativno dobro uspjelo pa ćemo vam ih predstaviti na ovom mjestu. O prosvjedu recimo da je antifašista bilo oko dvije stotine, dok fašista nije bilo. Bilo je specijalne policije, bile su dvije babe i par klinaca sa hrvatskim zastavama. Još jednom se, dakle, potvrdilo da će borba protiv fašizma biti teška, jer kako da se boriš protiv sile kad je ne vidiš. Šalu na stranu, lijepo je što je Zagreb pokazao da ne želi fašizam na gradskim ulicama.

Moja rođakinja ostala udovica, sama u seoskoj kući. Dobila porodičnu mirovinu manju od 1.200 kuna i što joj je drugo preostalo nego pamet u glavu. Isključila bojler, grije vodu za pranje cijelu zimu na šporetu na drva, a ljeti će na suncu. Smanjila zalihe hrane pa joj ne treba zamrzivač. Zimus isključila frižider. Stara pegla bez žnore može se također zagrijati na štednjaku, a i veš iskuhati u starom loncu kojemu se namjene jedva prisjetila Ostale samo sapunice na TV-u, pa je, zapravo, pitanje kako ona to potroši i 100 kuna struje mjesečno. Ne tiče se nje tabela o padu standarda. Borba je to za goli život, a ne statistički podatak

Tko to voli svoj narod koji kupuje hrvatsko i nudi mu po istoj cijeni sve manja i manja pakiranja. Misle li u Krašu možda da su ona djeca odrasla na Životinjskom carstvu već pomrla? E, nisu. Napolitanke više neću kupovati. Umjesto njih nafilat ću jeftine oblatne. Ne pada mi na pamet kupovati bajadere, taman i na lotu da dobijem. Imam odličan recept za super bajaderu, bez emulgatora, soja lecitina, E 322 dodatka i arome. A bomboni 505 sa crtom su skroz – naskroz promijenili okus, naravno, ne sumnjate, na lošije