Dakle, veličina ovog intervjua usporediva je otprilike sa sveukupnom količinom teksta koji će danas izaći na svim stranicama 24sata. Vodio ga je Nedžad Latić, glavnog urednika Pan Bošnjaka – „svebošnjačkog nacionalnog mjesečnika“, kojeg Marko Vešović zove bratom Džemaludina Latića i budalom. Isti je to onaj Džemaludin, islamski teolog, koji je strastveno analizirao problem mješovitih brakova, pa ga i dan danas po Bosni prozivaju da djecu iz takvih brakova zove kopiladima, dok njega spomenuti Vešović naziva paravojnim hodžom. No, vratimo se na presvijetlog efendiju Cerića. O kakvoj se osobi radi i kakvim se razmišljanjima vodi čovjek koji predstavlja islamske vjernike u jednoj državi, najbolje će se vidjeti upravo iz njegovih riječi.

Učitelji Srbi i Crnogorci nad njim su ispoljavali frustracije, koje su, čini se, na njemu ostavile traga sve do danas (FOTO: Depo.ba)

„Bosna je država, a Hercegovina je pokrajina kao što je Sandžak pokrajina u Srbiji, i kao što je Dalmacija pokrajina u Hrvatskoj. Razumljivije je da se za Srbiju kaže "Srbija i Sandžak",  a za Hrvatsku "Hrvatska i Dalmacija", nego za Bosnu "Bosna i Hercegovina" zato što su mnogo veće historijske,  geografske i kulturološke  razlike između Srbije i Sandžaka, Hrvatske i Dalmacije, nego između Bosne i Hercegovine“, tumači istoriju i geografiju Cerić u intervjuu gdje će reći kako je još kao dijete sanjao o tome da postane imam, da radi u džamiji. Ispričat će i kako su u Velikom Čajnu, rodnom mu selu, pokraj Visokog, učitelji bili Srbi i Crnogorci pa su svoje „frustracije“ ispoljavali na muslimanskoj djeci. Na tom će mjestu priznati i kako je bio loš đak u školi, ali dobar u mektebu (osnovna islamska vjerska škola).

Kad imaš loše ocjene, a dobro učiš, onda možeš postati dobar igrač stolnog tenisa (FOTO: Depo.ba)

„Osnovnu školu sam završio sa slabim ocjenama i zato je dajidža sugerirao mojoj majci da me upiše na zanat, jer nije bilo izgleda da bih mogao položiti prijemni ispit za bilo koju drugu srednju školu. Pa ipak, roditelji su udovoljili mojoj želji da se prijavim na prijemni ispit u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Dajidža Mustafa je bio u pravu. Nisam prošao na prijemnom i tako je moj prvi pokušaj da se upišem u Medresu propao. Pošto su rokovi za upis u druge škole prošli, te 1965/66. školske godine ostao sam kod kuće i posvetio se učenju Kur›ana“, ispovijeda se efendija Nedžadu Latiću. Međutim, što se sve može ako postoji volja i ako ste „pravi musliman“, tek će Cerić ispričati. „Iduće godine sam se ponovo prijavio na prijemni ispit u Gazi Husrev-begovoj medresi. I ponovo nisam prošao. Bio je to jedan od najtužnijih dana u mom životu. No, ako imate iskreni nijjet i veliku ljubav za nečim, Allah vam to omogući kad se najmanje nadate. Reisu-l-ulema Kemura je otvorio osmomjesečni kurs za imame, jer u to vrijeme svršenici medrese, koji su školovani za imame, nerado su se prihvaćali imamske dužnosti. Prijavio sam se na taj kurs za imame u haremu Careve džamije i odmah sam primljen zato što sam dobro učio Kur›an. Nakon što sam uspješno završio imamski kurs upisao sam se u drugi razred Gazi Husrev-begove medrese i tako ostvario svoj san“, prisjetio se Cerić što biva kad dobro učiš, a imaš loše ocjene.

Reis na crvenom tepihu, prilikom promocije filma Angeleine Jolie "U zemlji krvi i meda", koji je, po njemu, nešto najbolje što se BiH dogodilo još od Daytona (FOTO: Depo.ba)

Prepričao je reis i kako je kao imam radio u Gračanici, Chicagu i Zagrebu, gdje se prilikom jednog posjeta Alije Izetbegovića, još nekoliko godina prije rata, stvorila ideja o „političkom organiziranju bošnjačkog naroda“. O tome, ali i o svemu ostalom treba knjigu napisati, kaže prije nego li će ustvrditi da mu mnogo nedostaje rahmetli Alija, koji je „bio i ostao simbol našeg vjerskog, nacionalnog, kulturnog i državnog uzdizanja“. Otkrit će reis i svoje planove za budućnost. „Ne samo da podržavam panbošnjačko buđenje, već želim aktivno sudjelovati u pokretanju, promoviranju i razvijanju tog koncepta. Dozvolite mi, stoga, da baš u ovom panbošnjačkom žurnalu, koji nas, nadam se, neće razočarati kao neki dosadašnji časopisi, izložim svoje poglede na trenutno stanje Bošnjaka i mogući plan njihove alternativne budućnosti, odnosno plan za njihovu “sigurnu zemlju”, ako Bog da … Upravo tako, Bošnjaci moraju vjerovati u «sigurnu zemlju», kao što drugi narodi vjeruju u «obećanu zemlju». Ovo su božanske poruke koje upućuju Bošnjake da vjeruju u bolju i sretniju budućnost, odnosno u «sigurnu zemlju», reći će i potom iscitirati suru iz Kurana iz koje on vidi gdje Bog upućuje Bošnjake na ovu njegovu tezu. Istaknut će i opasku kako su Bošnjaci među prvim narodima po pismenosti i otkriti nam da su imali pionirski ulogu u unaprjeđivanju znanosti i tehnologije u Srednjem vijeku, ali i da Bošnjaci prestaju biti Bošnjaci kad prihvate srpski ili hrvatski jezik. „Bošnjaci su autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju i drugi narodi na Balkanu i Europi, uključujući i nacionalnu državu“, najavljuje Cerić, čini se, ideju osnivanja bošnjačke države na prostoru Bosne i Hercegovine. Kako to ostvariti s obzirom da Bošnjaci Bosnu i Hercegovinu dijele sa još nekim nacijama, kao što su Srbi, Hrvati i par stotina tisuća "ostalih", nije pojasnio.

Reis protiv nevjerničkog sarajevskog Univerziteta (FOTO: Depo.ba)

Kad ga je Latić upitao slaže li se s njim da je Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu bila najveća bošnjačka gimnazija, Cerić je ponudio još jedan odgovor za pamćenje. „Dakako! Slažem se, očekujući da se i Vi složite sa mnom ako kažem da su grad Sarajevo, duh Sarajeva, univerzitet Sarajeva, biblioteka Sarajeva i tolerancija Sarajeva nezamislivi bez Gazi Husrev-begove medrese. Tu istinu je prepoznao Miroslav Krleža. Toj istini se dive ugledni stranci, koji, kad im se kaže da je Sarajevo već 1537. god. imalo takvu odgojno-obrazovnu instituciju, gdje se tražilo od studenta da uče sve što zahtjeva “vrijeme i mjesto”, ostanu bez teksta. Sa takvom odgojno-obrazovnom historijom ponosan bi bio svaki grad i svaka država, osim grada Sarajeva i bosanske države, odnosno Sarajevskog univerziteta, za kojeg ovih dana partija kojoj smeta vjeronauka u školama priprema zakon kojim ukida mogućnost teološkim fakultetima (čitaj Fakultetu islamskih nauka) da mogu biti članovi Sarajevskog univerziteta. Na taj način trenutni status pridruženog člana Fakulteta islamskih nauka će doći u pitanje, mada od toga statusa FIN nema nikakvu korist. Nažalost, kako izgleda, imat će samo poniženje da nam se kaže: „Niste “dostojni” našeg univezitetskog društva.“ Uporedite to sa nedavnim obilježavanjem dvjestote godišnjice Univerziteta u Oslu, koji se ponosi činjenicom da je prije 200 godina taj univerzitet nastao na temeljima teološkog fakulteta ... Zamislite situaciju da, na primjer, Sarajevski univerzitet već sada počne pripreme da 2037. god. obilježi svoju petstotu godišnjicu, oslanjajući se na činjenicu da su korijeni Sarajevskog univerziteta u Gazi Husrev-begovoj medresi na isti način kao što se crkvena škola uzima kao korijen za dvjestotu godišnjicu univerziteta u Oslu, koji je sada jedan od vodećih svjetskih univerziteta?! Šta mislite, da li je moguće da Sarajevski univerzitet prihvati Gazi Husrev-begovu medresu kao temelj za svoju odgojno-obrazovnu povijest?! Razmislite o tome! Slobodno!“, uputio je vrlog urednika Pan Bošnjaka na razmišljanje. Pa ako se vi već niste zamislili nad prvim čovjekom islama u BiH, onda je možda vrijeme …

Lupiga.Com