Uoči 17. prosinca, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad seksualnim radnicama, udruga PROI koja se bavi rješavanjem problema vezanih uz ovisnost, rizično seksualno ponašanje i psihosocijalni razvoj, objavilo je pismo svoje klijentice, „prodavačice ljubavi“, koju, kako sama kaže, većina zove „prostitutkom“. U pismu objašnjava kako je mislila da ne živi u vremenima gdje su žene njenog zanimanja kamenovali, ali da je se zbog predrasuda i prijezira zapravo svakodnevno kamenuje, unatoč tome što je odgovorna majka, zahvalna kćerka, ljubazna susjeda i poštena osoba. Poručuje da sve prostitutke nisu iste

„Popovi na ovim prostorima, i na drugima ali ja živim ovdje, bave se samo našim međunožjima. Nije ih briga zašto smo gladni, kako funkcioniraju političari, banke, telekomunikacijske mreže. Korupcija ih ne uzbuđuje, ali čim netko spomene pedere, jebanje, drkanje, abortus, evo njih“, piše Vedrana Rudan u novom postu na svom blogu, dodirnuvši se aktualne teme zdravstvenog odgoja, koja se već tjednima prežvakava po medijima. U tekstu koji je pred vama Rudan će ustvrditi kako su katolički popovi u Hrvata postali licemjeri koji govore o jednoj temi da bi pažnju skrenuli s druge

Troje mladih fotografa, članova udruge Oppidum, možda baš u trenutku dok ovo čitate otvara svoju izložbu fotografija pod nazivom „Black and White“, vjerojatno i s malo treme, jer po prvi puta se predstavljaju publici svog rodnog grada. Sam naziv izložbe sugerira kako se radi o crno bijelim fotografijama, koje potpisuju naša povremena suradnica Milica Milosavljević, Tomislav Safundžić i Drago Komarić. Što su priredili, odnosno koje će se fotografije naći na izložbi pogledajte na

„U kolikoj je mjeri Franjo Tuđman mrtav ako živi kroz živu aktivnost Ive Josipovića“, pita se Viktor Ivančić u novom broju tjednika Novosti, koji se od danas može kupiti na kioscima. Opisujući Tuđmana kao inspiratora i planera etničkoga čišćenja, Ivančić tvrdi da je razlika između dva predsjednika tek protokolarna uštirkanost i demokratska uglađenost, natopljena političkom korektnosti. Iako, kaže, nema više divljih šovinističkih ispada i krvavih fleka na rukavima, supstanca je ostala praktički nedirnuta te poentira s tvrdnjom kako između šampanjca Ive Josipovića i pljuvačke Tomislava Nikolića realne razlike nema