„Danas je prvi dan, početak. Želim vam da vas ne boli ono što vas je bolelo a da vas voli ono što vas nije volelo. Želim da vam deca budu bolja od vas, da se više vi hvalite njima nego oni vama. Želim da vas dobro služe noge, da na njima provedete veći deo nove godine, da imate više posla nego vremena. Želim vam da budete potrebniji drugima nego oni vama. …“, izvanredna je novogodišnja čestitka legendarnog Duška Radovića, s kojom ćemo na prvi dan 2013. godine počastiti i sebe i vas

Ovaj tekst star je 18 godina, ali još uvijek je itekako aktualan. Govori o slobodi. Pisao ga je književnik Filip David, a objavio Feral Tribune u studenom 1994. godine. Obzirom da se u našoj maloj jazbini uglavnom okuplja pametniji dio populacije brdovitog Balkana (zato nas i jest tako malo:), vjerujemo da ćete razumjeti potrebu za govorom o slobodi. Toplo vam preporučujemo da odvojite nekoliko minuta za poštenog pisca Filipa Davida i prosudite da li je bio u pravu kad je štavio ovo štivo. Svoje dojmove možete nam prenijeti u komentarima ili ih - slobodna vam volja sad, sutra i u sve vijeke vijekova - zadržati samo za sebe.

Naš povremeni suradnik Hrvoje Šimičević našao se u petak na undercover zadatku – na svetoj misi za ustaškog poglavnika Antu Pavelića, koja se već dvije decenije na godišnjicu njegove smrti održava u zagrebačkoj Bazilici Srca Isusova i o tome napisao zanimljivu reportažu za prijateljski nam H-alter. Osim razočarenje prisutnih poglavnikovih obožavatelja zbog svećeničkog „kukavičluka“ i premale ostrašćenosti u slavljenu jednog zločinca, Šimičević će primijetiti kako se i ova misa, kao i sve ranije mise, održava zapravo u slavu onoga što je Pavelić učinio, a ne „kao kršćanski pijetet čak i prema najgorem civilizacijskom otpadu“

Bio sam Djed Mraz za dvoje djece. Treća je trebala biti Dunja, ali nije mogla doći na dodjelu paketića. Ljubila ju je gripozna strina. Dam ta dva paketića i zovem taxi. Eto njega za minutu, kaže. Istrčim, sve onako u odijelu Djeda Mraza, i upadam. Taksista me dočeka sa: Oho-ho-ho-ho, dokle ćemo, đede. U Envera Šehovića, rekoh, imam jedno dijete obradovati. „Znaš kako mi je drago, čovječe, kad te vidim, a tek sad kad te mogu voziti“, kaže taksista i na trenutak pusti volan da me zagrli i poljubi. „Ja sam tvoj irvas Hamo! Oho – ho – ho – ho“ šegači se on

Nedavno je i u ove krajeve stigao filmski hit ove zime – „Pijev život“, slavnog redatelja Ang Leeja. Radi se o ekranizaciji popularne knjige kanadskog književnika Yanna Matela, a da nam ova ekranizacija stigne u kina nismo trebali dugo čekati, tek kojih mjesec dana. S druge strane hrvatski prijevod knjiga je dobila tek nakon više od tri godine od objavljivanja (original je tiskan 2001. godine). Kako smo uvijek pred filmom preferirali knjigu, iskoristit ćemo priliku da objavimo prikaz koji je za Lupigu napisao Božidar Alajbegović u vremena kada je knjiga stigla u hrvatske knjižare

Odnosi Hrvatske i Srbije nikada neće biti normalni, barem je tako sudeći prema našim čitateljima koji su po ovom pitanju većinom bili negativni. Naime, ovu smo temu problematizirali u našoj prošloj anketi, a na pitanje „Mislite li da će odnosi Hrvatske i Srbije ikada biti normalni?“, većina Lupiginih posjetitelja odgovorila je sa ne. Međutim, bilo je i onih koji gaje optimizam pa vjeruju da će ove dvije zemlje ipak u budućnosti normalizirati svoje odnose. Uz nekoliko zanimljivih komentara naših čitatelja, pogledajte konačne rezultate ankete