„Tko je taj koji cenzurira“, pita se Viktor Ivančič, a potom i daje detaljan odgovor na postavljeno pitanje u svojoj novoj kolumni koju donosimo kao najavu novog broja tjednika Novosti kojeg od sutra možete i trebate pronaći na kioscima. Ivančić će objasniti zašto je ono to se vodi na javnoj sceni zapravo „pseudobitka“ za „pseudoslobodu“ i kako se u graju što se nadigla u ime slobode stvaralaštva, propustilo odgovoriti na ključno pitanje. Naime, on smatra da je cenzor onaj vječiti hrvatski liberal kojemu su „usta puna slobode, a gaće pune sudbe klete“

„Ni treći entitet ni samu hrvatsku državu nisu toliko sanjali koliko sanjaju Televiziju Herceg-Bosne: više od tisuću godina, još otkako su naselili desnu obalu Neretve i primili kršćanstvo, sanjaju Hrvati kako uključuju onaj stari televizor kupljen na petnaest hiljada rata, i kako im se na ekranu ukazuje Smiljko Šagolj", piše Boris Dežulović u novoj kolumni za sarajevsko Oslobođenje, objašnjavajući kako je etnička TV postala najvažnije političko pitanje Hrvata u BiH, što i ne čudi jer i sam je škotski izumitelj John Logie Baird, dok je po prvi puta svijetu demonstrirao mutnu crno-bijelu pokretnu sliku, na umu imao samo opstanak škotske nacije

Nekada ljubimac cijele Jugoslavije, legendarni Fićo, danas je gotovo potpuno iščeznuo s naših ulica, gdje je punih 30 godina, sve do dolaska daleko manje popularnog i još manje uspješnog „Yuga“ bio najčešće saobraćajno sredstvo. Da negdje ipak još uvijek postoji itekakav interes za ovaj maleni automobil najbolje pokazuje snimka koja dolazi s Kube, a na kojoj će se snalažljivi lopovi u samo pola minute, s vrlo zanimljivom tehnikom, dočepati vrijednog Fiće

Nobelovac Ivo Andrić zapisao je 1975. godine ovaj tekst o Sarajevu, njegovoj povijesti, ljepoti i dojmu što ga Šeher ostavlja na putnike namjernike. Dakako, Andrić nije mogao niti pretpostaviti da će dvadeset godina kasnije svijet obići sasvim drugačije slike Grada na Miljacki, da će sarajevske ulice biti poprište još jednog rata, najrazornijeg od vremena kad je princ Eugen Savojski spalio sve što se u Sarajevu spaliti moglo. Ipak, gradove nije tako lako ubiti kako to misle zločinci

“Zanimljivo je da su u jugoslavenskom federalnom komunizmu Albanci, Slovenci, Srbi, Hrvati, Makedonci i Crnogorci bez obzira na svoju brojnost imali po jedan glas, bez obzira na brojnost nacije. Danas je sasvim isključeno da bi hrvatska politička elita zahtijevala od postojeće Europe da ima jednaku težinu glasa kao recimo Francuska, Njemačka ili Engleska. To bi bilo posve apsurdno, svi bi se smijali“, objašnjava Boris Buden, filozof i publicist, u iznimno opširnom, ali itekako zanimljivom razgovoru. Radi se o radijskom intervjuu, emitiranom na HR3, kojeg je vodio naš suradnik Jerko Bakotin, a kojeg toplo preporučujemo

Dugo nikakve vijesti iz Japana... Ni onih loših, poput kakvog tsunamija i nuklearne katastrofe, a ni onih kojima se toliko volimo čuditi, vjerojatno onako kako se i Japanci čude nama, kao što su super WC-i ili seksualni odgoja u školama i dvoranama. Kao da već mjesecima nitko ni čuo ni vidio nije ni jednog od 126 milijuna Japanaca. A nije istina da se taj radišni svijet ulijenio. Predstavljamo vam četiri djevojčice i jednog dečkića (ako otkrijete koji je, molimo vas, javite) koji će vam uljepšati ovo jutro. The Tempura Kidz!