Etam Cru (crew), poljski je dvojac koji već godinama u domovini, ali i u drugim europskim zemljama „osvježava“ gradske zidove na nevjerojatno fascinantan način. U naravi su to golemi murali, prava umjetnička djela s glavom i repom. O kvaliteti njihovog rada najbolje govori činjenica da su zatrpani pozivima da svojim djelima uljepšaju fasade brojnih europskih gradova, a na nekim mjestima gdje su to već učinili uradci Sainera i Bezta ušli su i u turističke vodiče. Neke od njihovih najboljih radova pogledajte na

“Mi Hrvati, Bosanci možda to i ne znaju, osobito smo osjetljivi na svoj jezik. Svaki je Hrvat, bio on prodavač u granapu ili konobar u restoranu, čuvar hrvatske kulture i jezika“, piše Boris Dežulović u svojoj novoj kolumni za sarajevsko Oslobođenje, analizirajući slučaj hrvatskog jezičnog čistunstva koji se slomio na dvojici vozača kamiona iz BiH, a sve zbog deklaracije na pakiranju kikirikija. U vrlo duhovitom tonu Dežulović zaključuje da je možda Bosancima deklaracija na kikirikiju obična zajebancija, ali da je ona Hrvatima sama deklaracija nezavisnosti

„Liječeni Sarajlija“, kako će sebe nazvati Bregović, rijetko daje intervjue, a i kada ih daje ne pamtimo da se otvorio kao ovaj put. U intervju za Vreme, dojma smo, Bregović nije imao gard. Pričao je kako je on najgori „supkulturni proizvod komunizma“, lijevo orijentiran, baš kao i Isus, da će možda uskoro proglasiti svoj muzički fajrunt, a da bi onda mogao u penziju u očevo rodno „zagorsko selo“, gdje bi pravio isto ono vino kojeg je njegov otac pio skoro 1.000 litara godišnje. Tvrdio je i kako je teško naći nekoga tko je Sarajlija koliko i on, te da bi neki voljeli da on nije „njihov“ najpriznatiji i najpoznatiji kompozitor. Uglavnom, radi se o vrlo zanimljivom štivu

„Bila je to teška konspiracija. Ljudi koji nikad nisu uzeli lopatu u ruke tada su kopali. Sve smo stavljali u metalne i plastične škrinje i zakopavali zajedno s popisima i deklaracijama. Ništa nismo zapisivali, jer zapisati je jednako kao i kazati gdje je“, prisjeća se fra Vendelin Karačić kako su fratri u Širokom Brijegu zakopavali svoje vrijedne umjetnine. Sličnim metodama služili su se i njihovi prethodnici u samostanu pa je tako i sam fra Vendelin, u prostorijici gdje su fratri kiselili kupus slučajno naišao na vrlo vrijednu sliku

Prava brojka nikada neće biti dostupna široj javnosti, a bolji poznavatelji prilika oko Snježne kraljice tvrde da je od 2004. godine do danas za istu potrošeno između četiri stotine milijuna i pola milijarde kuna novca poreznih obveznika. Značajan dio novca svake godine daju i sponzori. Međutim, oni znaju da to rade kako bi se nazivi njihovih proizvoda vidjeli na malim ekranima. Grad Zagreb, pak, plaća promociju četiri nategnuta kilometra skijaških staza i terapiju liječenja vlastitih kompleksa, dok neki krugovi ne liječe komplekse, već na cijelom „spektaklu“ izvrsno pune vlastite džepove

„Vlada nam, ratujući sa Crkvom oko prava da dječica u dvanaestoj saznaju što je drkanje, uvaljuje skuplji kruh i mlijeko, baca u bijedu učitelje, diže plaće svojim razbojnicima. Crkva, boreći se za čednost nacije, skriva svoje pravo lice. Lice pohlepnika, pedofila, silovatelja, pedera, šminkera, bešćutnika, licemjera“, piše Vedrana Rudan u novom postu na svom blogu. U sebi svojstvenom stilu poznata književnica bez dlake na jeziku dijagnosticira tko građane Hrvatske drži za vrat pa zaključuje da su to Ivica Todorić i Kaptol, odnosno Konzum i katolička crkva