Znam informaciju iz prve ruke, tj. od prijateljice prijateljice novopečene mlade, čiji identitet, kao i Ivo Pukanić u slučaju svog kontakta s generalom Gotovinom, krijem. Dama je, naime, novinarka, sređuje neke formalnosti u firmi, pa da ne bude suvišnih problema... A moglo bi biti, kao što pokazuju recentni događaji.
Izabranik je također novinar, u jednoj beogradskoj redakciji. Pogledi i brojevi mobitela razmijenjeni u nekom press centru, i tako je krenulo.
Vjenčanje je u Motovunu, ovog ljeta.  Veza je duga četiri, pet mjeseci. Znači, po svemu sudeći, priča iz ljubavnih romana. Nisu čekali političku odluku, da se Vlade dogovore jesu li mogući brakovi između dviju zemalja. "Ljubav udara često tamo gdje ne treba..", rekao bi dr. Karajlić.
Prijateljica seli u Beograd, tako da će nakon Sarajeva, gdje je rođena, i Zagreba u kojem je živjela 20 i kusur godina, živjeti i u trećem najvećem gradu negdašnje države. Zagrebački Sveti Duh zamjenjuje nekom beogradskom padinom. To je ugrubo sve što znam o njezinom životnom zaokretu. Nije u redu da se dodatno raspitujem, osim toga sretna je, pa ne bih htio zamutiti vodu nekim glupim pitanjem.
Ova vijest dođe kao neki hladni tuš na uzavrele strasti između dviju država, potpaljene ovaj vikend divljanjima po Kranju i Beogradu. Ne znam jesu li se budući supružnici sukobili oko uzroka rečenih incidenata. Dobro je da se stave pred iskušenja još dok u Motovunu nije udarena formalna verifikacija ovog suživota.
Možda događaji u Kranju i Beogradu sa opisanom svadbom nemaju veze, moguća su i takva tumačenja, možemo se toliko praviti Englezima?
Mislio sam joj poslati SMS "Ako sve propadne, možeš slobodno reći da si kulturno i civilizacijski niste 'pasali".  Šalu, ipak, na stranu, a i nadam se pozivnici u Motovun.