„Vratio sam se da ne umrem u Americi ko kuhar, nego ovdje kao pisac“
Dario Daco Džamonja. Nekoć smo na ovim stranicama nedjeljom objavljivali njegove priče, kako bismo velikog sarajevskog majstora kratke priče približili novim generacijama čitatelja. Naravno da Džamonji takva pomoć nije bila potrebna, njegove priče putovale bi i bez nas, kako su putovale i do sada, vlakovima, autobusima, avionima, elektroničkom i običnom poštom.
Dario Džamonja bio je veći od života, iako ga je ovaj tukao svih dvanaest rundi, dugo i monotono. Pisac je na koncu iz ringa izašao kao pobjednik, njegove priče nadživjele su život, nove generacije čitatelja o njemu govore s ushićenjem, jer, kako je to svojedobno napisao Miljenko Jergović, nitko bolje od Džamonje nije znao opisati svoje muke. Ako se tako može reći, na koncu se isplatilo: Dario Džamonja upisao se u panteon (ne)moćnih sarajevskih bogova.
Pred vama je kratka priča o njemu.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Sve što trebate znati o mentalitetu Balkana sadržano je u naslovu.
Pisac je viša kasta od kuhara. Nema veze što su cijenjeni kuhari oduvjek imali višu plaću i dobivali više poštovanja od populatnih pisaca bilo romana, bilo kazališnih drama bilo nivinskih kolumnista.