Treći blic festival poezije 50 Poems for Snow, unatoč kijametu, ekstremnim uvjetima i ludilu izborne večeri u znaku pobjede svih predsjedničkih kandidata osim Milana Kujundžića, mogao je početi. Među okupljenima bila je čak i jedna majka s djetetom, koje je uživalo u večernjoj zimskoj avanturi. A onda je počelo čitanje poezije. U snijegu i mraku tuškanačke šume nastupili su Aida Bagić, pjesnikinja umjetničkog imena Campy Petrarca te Tihomir Turčinović. Događaj u organizaciji publicista i aktivista Saše Šimprage ovaj je put posvećen meksičkom Nobelovcu, pjesniku i esejistu Octaviju Pazu, pa je svaki sudionik najprije čitao njegovu pjesmu, izabranu po ukusu recitatora, a zatim je interpretirao ili interpretirala po dvije vlastite pjesme. 

"Bilo je stravično zima", "požalila" nam se sudionica Campy Petrarca iz Požege, gošća pjesnikinja, koju policija vodi pod imenom Magdalena Došen. Ona već neko vrijeme pokušava dobaciti do Zagreba kako bi prisustvovala ovom pjesničkom eventu s pogonom na entuzijazam. O čemu se radi? Jednostavno - o druženju uz poeziju i prve ozbiljnije nanose snijega. Zato je nemoguće odrediti unaprijed kada će se festival točno održati. Najave festivala ovise o vremenskoj prognozi, prate se ciklone i anticiklone, motri na živu koja se približava ništici, njuše se prvi snjegovi, motri se Sljeme i objavljuju fotke prvih snježnih pokrivača na vrhovima zagrebačkog brda. A tek kada se prvi malo jači snijeg sruči na Zagreb, ostvaruju se svi preduvjeti i točno vrijeme se dojavljuje putem društvenih mreža, friško isprintanih plakata s likom naslovnog pjesnika i, naravno, usmena predaja pokriva one koji ne gledaju ni Facebook niti ulične obavijesti. 

"Ako napada, budi spreman/na za nedjelju", glasila je tako obavijest koju su prošlog tjedna zaprimili sudionici festivala, priča nam Požežanka. Ovaj festival nije samo hladan. 

"Stvarno je cool - svi ljudi koji se pojave, fakat su zanimljivi, bave se interesantnim stvarima u životu, uglavnom su aktivni u gradu, ali i izvan Zagreba. Tu nema politike, grantova i projekta, već samo  entuzijazam i poezija - domaća, svjetska, proslavljena i početnička. Kao partizani, skupe se ljudi koji pronalaze entuzijazam u vremenu kad je sve obezvrijeđeno, idu u suludu noć i čitaju pjesme. Najbolje od svega mi je što se po tome vidi da se taj duh ne može ubiti. Sve je vrlo romantično, ali ne patetično", kaže nam Došen.

(FOTO: 50poemsforsnow.tumblr.com)

Prvi festival 50 Poems for Snow održan je u siječnju 2013. godine u sjećanje na poljsku pjesnikinju i Nobelovku Wislawu Szymborsku, koja je preminula godinu dana ranije. Tada su nastupili nagrađivani pjesnici Andreja Hlupić, Aleksandar Hut Kono i Vanja Jambrović. Drugi je bio posvećen Tomasu Gösti Tranströmeru, švedskom Nobelovcu iz 2011. godine, koji je čak, čuvši da je glavna zvijezda jednog malog gerilskog pjesničkog festivala u Hrvatskoj, po prevoditeljici poručio svoje pozdrave.  

"Sviđa mi se zato što je bilo skroz neuobičajeno, prvi puta sam takvo nešto vidjela. Nisam ni znala o čemu se radi, ali sam čula da se nešto odigrava kod Tuškanca i odlučila otići bez obzira na kijamet. Svidjela mi se ta pozitivna atmosfera, ljudi su vikali bravo i pljeskali nakon svake pjesme", kaže nam Tamara Šandor, posjetiteljica festivala. Zaključuje da je bilo kratko, ali inspirativno. 

Kako je krenulo, moguće je da će se ovaj festival uskoro održati i van Zagreba, doznajemo iz izvora bliskih Šimpragi. 

 Lupiga.Com

Naslovna fotografija: 50poemsforsnow.tumblr.com