Uljanik Pula
Brodogradilište Uljanik je počelo raditi 1856. godine (146 godina!). Osnovala ga je austrougarska mornarica, a brodogradilište je uvijek bilo dobar izbor za brodovlasnike zbog dobrih brodova koji donose novac i konkurentnost. U stanju su pokazati budući brod vlasniku pomoću 3D animacije, kao i sve njegove performanse i najbolji izbor. Da bi se opstalo na tržištu ne smijete imati samo jedan proizvod, tako Uljanik nudi različite tipove brodova. Najveći (350m) brod je napravljen 70-ih za prijevoz nafte, što je u to vrijeme bilo hit. Danas više nema jednostavnih brodova. Japan, Koreja pa i Kina posjeduju tvornice brodova. Na tržištu se prodaje znanje, prodaje se ideja koju nitko ne nudi, kompleksni brodovi. Brodovi se ne prodaju u serijama (da je tako, Japan i Koreja bi preuzeli tržište). Brod je za razliku od ostalih hrvatskih proizvoda kompleksan proizvod, za koji je potreban proces. U isto vrijeme se radi projektiranje, dizajn, pregovori....
Imperativ je skratiti vrijeme, tako se odleđuje kapital,
projektira se novim tehnologijama, kompjuterski, rezanje brodskih profila, zavarivanje, puno ručnog rada (pa i zemljama liderima (Japan)- 40% se mora ugraditi rukama). Transportna sredstva su velika kao i sam brod. U novčanom smislu , bez profita nema se o čemu pričati.
60-ih godina Englezi su bili lideri, Japan se tek počeo razvijati, a 80 ih je Japan bio prvi i tada je Koreja kopirala recept Japana. 70-ih g. Šveđani su bili najkonkurentnija zemlja, ali zbog širokog spektra zarade su se odlučili na bavljenje drugim stvarima i zatvaranje brodogradnje. Danas Kina kopira recept i predstavlja veliku konkurenciju. Procjena za 2005. je da brodova treba sve više, ali je i igrača sve više, cijene idu dolje i tu se mora ostati živ (za razliku od telekomunikacija recimo). Cijene su u Hrvatskoj pale za 15% birajući tržišta na kojima se plaća nešto što drugi ne nude (Chemickal-tankeri), a u svijetu su cijene pale za 25%. Materijal u brodu čini 62%, a kod nas je to većinom domaći materijal. U Japanu su investicije u hardver i plaće najveće. Nekada je proizvodnju u Uljaniku činilo 6000 ljudi, a danas je tu dvostruko manje ljudi, produktivnost je otišla gore. Uljanik je brodogradilište u kojem svi žele graditi brodove. Jako dobro poznavaju konkurenciju i viziju budućnosti.
Imperativ je skratiti vrijeme, tako se odleđuje kapital,
projektira se novim tehnologijama, kompjuterski, rezanje brodskih profila, zavarivanje, puno ručnog rada (pa i zemljama liderima (Japan)- 40% se mora ugraditi rukama). Transportna sredstva su velika kao i sam brod. U novčanom smislu , bez profita nema se o čemu pričati.
60-ih godina Englezi su bili lideri, Japan se tek počeo razvijati, a 80 ih je Japan bio prvi i tada je Koreja kopirala recept Japana. 70-ih g. Šveđani su bili najkonkurentnija zemlja, ali zbog širokog spektra zarade su se odlučili na bavljenje drugim stvarima i zatvaranje brodogradnje. Danas Kina kopira recept i predstavlja veliku konkurenciju. Procjena za 2005. je da brodova treba sve više, ali je i igrača sve više, cijene idu dolje i tu se mora ostati živ (za razliku od telekomunikacija recimo). Cijene su u Hrvatskoj pale za 15% birajući tržišta na kojima se plaća nešto što drugi ne nude (Chemickal-tankeri), a u svijetu su cijene pale za 25%. Materijal u brodu čini 62%, a kod nas je to većinom domaći materijal. U Japanu su investicije u hardver i plaće najveće. Nekada je proizvodnju u Uljaniku činilo 6000 ljudi, a danas je tu dvostruko manje ljudi, produktivnost je otišla gore. Uljanik je brodogradilište u kojem svi žele graditi brodove. Jako dobro poznavaju konkurenciju i viziju budućnosti.
