Dril koji je šef SDP-a prošao s trenerima javne komunikacije bio je prilično uspješan

DNEVNIK HTV-a, MILANOVIĆ

Ivan Jabuka postavio je u 16 minuta i pet sekundi sva važna i jedno umjereno provokativno pitanje – Koliko košta štruca kruha? – na koje je Zoran Milanović dao točan odgovor, mada nije izdržao ne reći: “A zašto me to pitate, koji je smisao?”

Kad je premijerku svojedobno pitao vrli pitac neki koliko košta, da prostiš, litra benzina, ona blage veze nije imala. Jako se začudila što je to pitaju. Ta ne radi ona na Langiću u Ini, nego na Markovu trgu, u vladi, gore se ne pita za cijenu benzina, nego vozi, Miško. Ivan Vrdoljak, možebitni HNS-ov ministar energetike, nedavno je u benzinca usuo dizel. Da je pitao radnika, ne bi mu se to desilo. Treba, daklem, svašta pitati: nema glupih pitanja, samo glupih odgovora.

Nakon Milanovićeva intervjua solidan dio nacije je rekao: Ecce homo, evo čovjeka i premijera. Dril koji je šef SDP-a prošao s trenerima javne komunikacije bio je prilično uspješan. U svih 16 minuta rasprava ni jednom nije skliznula na temu ustaša i partizana, Boljkovca i Karamarka, Kurte i Murte. Milanović je naučio ne biti predrčan, nastoji biti čvrst, ali se i dopasti. Samo je premijerkin osvrt na slučaj Habuš nazvao “jadnim koprcanjem”.

Govor njegovih ruku odaje izvježbanost pokreta: gestikulacija očito nije spontana već naučena, ali to je nužno jer je Milanović na gostujućem terenu, surovom makroekonomskom stratištu o kojem će mu ovisiti na ramenu glava, pa mora biflati naštrebano.

Intervju počinje polančecovskom ispraznicom (starohrvatski: floskulom). “Biti predsjednik vlade”, kaže naš još-ne-premijer, “to je duboko i nepoznato more, dok ne zaplovite nikad ne znate.” Istina je voda duboka… Milanović nastavlja izletom u klasičnu starinu: “Nadam se da naša vlada nije grčka vlada i da nas neće provesti kroz Scile i Haribde” (oko 90 posto nacije nema pojma što je to), a potom ide kroz na brzinu naučene lekcije iz Stiglitzovih ekonomskih teorija: “Treba štedjeti, ali ne ubijati agregatnu potražnju, jer to vodi u daljnju recesiju.”

Milanović je u ovom intervjuu bio na neki način obvezujuće sadržajan: on je Jabuki iznio obećanja na koja će ga javnost u godinama koje dolaze rado podsjećati. “Kresanje, amputacije, bolni rezovi, to nije naša politika…”; “MMF, to je čista kapitulacija, to može svatko…”; “Budem li premijer, imat ću vrlo stroge kriterije, a oni koji ne vjeruju, neka gledaju.”

Da bi reč rekli. Gledat ćemo.

DNEVNIK HTV-a, KOSOR

Odličan primjer montipajtonovskog intervjua! Sandra Križanec pita Jadranku Kosor zašto izbjegava sučeljavanje s Kukuriku koalicijom. “Nismo mi odbili”, kaže šefica HDZ-a, “nego bi bio red, pošto su njih četvorica, da sva četvorica dođu na sučeljavanje, jer o svemu, od MMF-a preko privatizacije HEP-a do koncesija na autoceste, imaju ta gospoda različita mišljenja.”

Na to bi bilo logično pitati: “A hoćete li onda vi, gospođo Kosor, doći na sučeljavanje zajedno sa Željkom Kerumom koji je vaš koalicijski partner? Koji je u ožujku tvrdio da HDZ vodi u novu Jugoslaviju, a u listopadu da je HDZ jedina brana od nove Jugoslavije?” Disonantniji je Kerum od sve četvorice ovih dobrih ljudi zajedno. No, Sandra Križanec nema naviku postavljanja logičnih pitanja, nego samo onih laganih i revijalnih.

HDZ ima neusklađene stavove i sam sa sobom, gotovo u svemu. Sad napada Kukuriku jer koalicija diskutira o davanju autocesta u koncesiju – kao, glupa i izdajnička ideja – a sam ju je prvi uveo na javnu scenu, u siječnju, u Programu gospodarske obnove, u točki šest. Sad napada buduću vladu kao srpsku, iako Srbi sjede u današnjoj vladi, a iduća ih baš ne zaziva (s izuzetkom Vesne Pusić). Mogli bismo tako nabrajati do jutra.

“Borba protiv korupcije koju ste pokrenuli dolaskom na vlast… jeste li ikad požalili?” pita voditeljica. “Jeste li se iznenadili za neke ljude, jeste li iznenađeni da su vam neki vaši suradnici nešto krili?” “Na što mislite?” uzvraća Jadranka Kosor praveći se blesava, kao da je te sekunde pala s Oriona. Pa nije ona imala suradnike – ona je bila suradnica. Da su njoj nešto krili? Strašno, kakvi su zločesti stričeki bili ti hadezeovci prije nego što je ona “započela borbu protiv korupcije”. A kako ju je započela? Koga je ona to prijavila? Šefa kad je kupio novu “blindu”? Kad joj je dao one silne milijune za predsjedničke izbore? Zašto je crnu lovu mjesecima držala u stranačkoj blagajni i predala je DORH-u tekar onda kad više nije bilo druge? Sve su to logična pitanja za gospođu Kosor, ali ih na HTV-u nije bilo moguće čuti.

Novinarka na kraju čita pitanje gledatelja, koji pita premijerku mora li se učlaniti u neku stranku da bi dobio posao, na što dobiva fantastičan odgovor. “Ne, to ne”, ma kakvi, kaj god, bog i bogmeč to bi ovdje u državi koja vodi križarski rat protiv korupcije i nepotizma bilo nezamislivo, eno pitajte Keruma, sestru mu Nevenku i šogora mu Petroslava ima li u HDZ-u i satelitima ikakvog pogodovanja bližnjima.

U 16 minuta intervjua saznali smo ono što smo znali i prije. Nema tu štofa za vođenje vlade aman koliko je crno pod noktom. Nema i kvit.

IZBORNI SPOT HDZ-a

“U ovu izbornu kampanju HDZ izlazi u iznimno teškom okruženju”, kaže Jadranka Kosor (Jesmo li vam ga mi stvorili? Tko vam je kriv?), “s otvorenom istragom protiv stranke nakon višemjesečnog medijskog blaćenja…” (Zašto vas glupi mediji ne hvale? Sram ih bilo…) “kojeg se ne bi posramio ni propagandni aparat bivše države.” (Odlično ga poznajete jer ste tada bili članica Saveza komunista?) “Međutim, HDZ je pokazao da je najjači upravo u najtežim situacijama.” (Bolje i istinitije zvuči da je HDZ najteži u najjačim situacijama.)

“Upravo je borba protiv korupcije dovela istragu pred naša vrata…” (mašala) “no toga se ne bojimo.” (Jok, fantastično se držite, kapa do poda!) “Nas su upravo teške situacije učinile snažnima i zato smo sigurni da ćemo u predstojećim borbama uspjeti kao što smo i do sada.” (Okrasti ovo što je preostalo?) “Imamo snage očistiti svoju kuću i stvoriti zemlju u kojoj se boljitak ne stiče privilegijama…” (Hm, jeste li dvaput razmislili: dok ste živjeli od rada, vozili ste “škodu favorit”! Pola predsjedništva će vam nositi gaće na štapu, gospođo). “I s pravom očekujemo da čišćenje ne stane s nama, nego da zahvati sve pore društva i sve političke opcije.” (Zašto ste ih dosad štitili? Inače, ideja nije loša.) “Svi imamo zajednički cilj, omogućiti građanima bolji život. Razmislite o ovom kad dajete svoj glas. I znajte, HDZ je najbolji kad je najteže.” (Svaka čast. Najteže će vam biti u opoziciji, da sad ne spominjemo ona zagrebačka predgrađa gdje odnedavna obitavaju najistaknutiji ljudi ove vesele skupine entuzijasta. Samo se vi čeličite).

IZBORNI SPOT SDP-a

“Hrvatska je najljepša u zoru, kad sunce rasvijetli plodne ravnice i gorske vrhove i najmodrije more…” (Što je ovo, majke ti mile? Zadaćnica koju je pisao neki osmoškolac na marihuani? Loš krek?) “kad se vidi bistrije i kad se ne može ne pomisliti, Bože, kako je lijepa ova zemlja.” (Bože, što ti radiš u spotu SDP-a? Tko te ukrao Jaci, Kerumu i Nevenki? Što će Bajić reći na to? Marjane, Marjane…) “Hrvatska je najljepša u zoru, kad ustaju svi oni koji misle da se baš zato može i mora bolje” (meskalin?) “i da nam ovaj komadić Europe pruža neviđene mogućnosti.” (Jest, Hrvatska doživljava izvanserijski procvat treš formi). “Izborimo se za novi dan, u kojemu će zaista i biti bolje.” (Bravo, super ste došli da nam to kažete, svaka čast!) “Imamo plan!” (Imate… nećemo reći što.)

Želite napraviti dobru državu, a ne znate složiti dobar spot? Hrvatska je definitivno najljepša u mraku, kad se fino zaspe, pa se ne mora slušati ova parada kiča.

Tekst preuzet iz tjednika Novosti

Boris Rašeta