Najviše su ipak stradali Isus i Bog, jer su uznemireni seljaci kojima je prekipjelo zarađivati kruh u državi u kojoj ne znaš ko koga i zbog čega jebe, nebrojeno puta nemilice opsovali upravo sveti dvojac. Posebno je bilo zanimljivo vidjeti sasvim nespremne i vidno zbunjene policajce koji apsolutno u tom kaosu nisu imali pojma što bi zapravo trebali raditi.

Prošlo je već punih devet mjeseci kako je njihov veliki šef (ne Tomislav Karamarko) šutke napustio premijersku stolicu i ostavio državu u totalnom rasulu u kojem se Vlada njegove stranke nikako ne snalazi. Vrhunac krize ukazao se baš na ravnici, u Slavoniji, tamo gdje ta stranka ima najveću glasačku potporu, odnosno imala ju je do sada. Kao reakciju na seljačke prosvjede i blokade pola države, nova šefica, žena s iznimnom kolekcijom broševa, u žrvanj je poslala naoko simpatičnu individuu, s imidžom nespretnjaka koji se davi na raftingu, kunja na sastanku i zaglavljuje u fijakeru. Dakle, poslala je Petra Čobankovića, i to zavezanih ruku, kao pred streljački vod, bez ikakve namjere da se prosvjednicima učini bilo kakav ustupak.

No, nakon tjedan dana, čini se, Vlada je shvatila da prosvjed više nije igra i da neće nestati sam od sebe te se odlučila ispuniti makar mali dio znanstvenofantastičnih obećanja o pet milijardi kuna godišnjeg proračuna za „preporod sela“, koja su tako olako dana i kojih se i inače malo koji normalan političar kani pridržavati kada na parlamentarnim izborima dobije ono što je trebao. Bijedno, kako to i odgovora ovoj zemlji, strpljenje seljaka je kasno sinoć nakon trosatnih pregovora ponovno kupljeno. Opet su dobili obećanja, a kada s istekom rokova shvate da su još jednom izigrani, pitanje je hoće li policajci proći ovako dobro kao jučer …