Kako to obično biva u ovim krajevima, leš političkog protivnika idealna je adresa za plasiranje svih negativnih osobina cijelog sustava u koji je zemlja donedavno bila uvezana i svih onih čiji su je male niti optakale. Stoga posljednjih tjedana svjedočimo gotovo karnevalskom spaljivanju ultimativnog negativca. Iako je, dakle, stvar na prostorima sasvim uobičajena, po prvi put, zapravo, smrdi spaljena koža živog čovjeka, a ne umrlog vlastodršca. Bulumenta donedavnih "dragih prijatelja" koja se gura oko šibica, također je uobičajena, no novo je što oni nemaju samo problem gledanja vlastitog lica u ogledalu, već postoji i stvarna mogućnost da im se pogled sretne s očima bivšeg šefa i počasnog predsjednika. Stoga bi eventualni svjedoci takvog susreta mogli vidjeti nešto sa samih rubova medicinskih čuda - rumenilo u debelim vladarskim obrazima.

Daleko od toga sa Sanader ne treba gorjeti - bilanca njegovih šest godina vladanja Hrvatskom je zastrašujuće negativna, a kosturi i dalje ne prestaju ispadati iz ormara. No, baš taj plamen koji liže skupo odijelo bivšeg počasnog predsjednika je nevjerojatno opasan za budućnost ove zemlje. Jer, on ne smije biti katarzičan - ne dok ne poigra i oko likova nekih i dalje aktualnih stupova hrvatskog društva.

Saučesnica, a ne Eliot Ness

Za Jadranku Kosor je, mjesec dana nakon što je preuzela Vladu, netko napisao da se ponaša kao da je sletjela u Banske dvore - padobranom. Dotadašnja vladina potpredsjednica i najvjernija sjena Ive Sanadera ("Kud Ivo tud i ja"), nekoliko se tjedana čudom čudila svemu što je zatekla kad je sjela u premijersku stolicu - krizi, dugovima, sumnjama na korupciju ... Danas je očito da je u padobranskom kompletu ponijela i šmajser. I da ga ne oklijeva upotrijebiti.

Šrapneli koji s vrha državne piramide obaraju direktore po Podravkama i HAC-ovima, te Sanaderove ljude po HDZ-u (za "dragog Ivu" rezervirano je bilo smrknuto lice egzekutora i nekoliko spremnika srebrnih metaka koju je ispalila uz sekundažu cijele Vlade - Sanaderove), međutim, punjeni su bojevom municijom, a ne deterdžentom koji bi oprao premijerku od šest godina suučesništva u pretvaranju Hrvatske u malu zemlju za veliku proviziju, s javnim poduzećima koji su služili kao bankomati podobnim pojedincima i njenoj stranci. Al Caponeov pobočnik ne može se pretvoriti u Eliota Nessa, ma koliko u to ulagao šarma i odlučnosti.

I vozač namještao poslove

Pogotovo kad joj jedan od ključnih ljudi u piramidi vlasti čovjek koji je zapovjedno odgovoran za vjerojatno najveću količinu nestalih milijardi novca poreznih obveznika ove zemlje. Jer, ako je igdje curilo, curilo je na cestogradnji. Državni tajnici i ključni ljudi HAC-a, ili su po kratkom postupku smijenjeni, ili griju ćelije po zagrebačkim pritvorima. Priče o pronevjerama u gradnji cesta i prateće infrastrukture postale su vijest na razini one da je čovjek ugrizao psa.

Još malo pa će tako biti i sa izlijetanjem vlakova. Korupciju i nestručnost u HŽ-u šestero ljudi je platilo glavom ovog ljeta u udesu vlaka nadomak Splita. Zaboga, pa njegov osobni vozač je dobio 15 mjeseci robije jer je iznuđivao novac na namještanju poslova u asfaltiranju cesta! No, Božidaru Kalmeti, vladaru najvećeg Vladinog resora i za HDZ najuspješnije županije, sama Kosor dizala je pobjednički ruku krajem prošle godine u Zadru, a Kalmeta joj je uskoro lojalno uzvratio podržavši Sanaderovu brzinsku egzekuciju četvrtog siječnja.

Dobar, samo sporo konta

Svoju ulogicu je istog dana odigrao i najodgovorniji čovjek u zemlji za kazneni progon, državni odvjetnik, Mladen Bajić, koji se, nakon dramatične tiskovne konferencije na kojoj je Kosor obznanila Sanaderovo odstranjivanje iz stranke koja ga je tek pola godine prije toga uz aklamaciju i suze izabrala za počasnog predsjednika. Bajić se, uz društvo ministra policije, uprizorio u Kosoričinom uredu u Banskim dvorima, čim je ova napustila stranačke prostorije. Poruka Sanaderu? Ma ne, vele da su se ranije dogovorili za sastanak ... Bajić, taj vitez borbe za pravednu Hrvatsku, ostat će (ako ikad ode s funkcije), zapamćen po izjavi da je za aferu o nabavci kamiona za MORH čuo u prosincu 2007. godine. Iako je predsjednik države još 2004. godine upozoravao na to da je na nabavci kamiona netko u ministarstvu Berislava Rončevića zamračio desetke milijuna kuna. Mesić je, mesićevski, tu priču ponavljao javno i uporno, a mediji su je opisali do zadnje sitnice. No, čuvaru zakonitosti, eto, trebale su tri godine da za kamione uopće - čuje!

Kad se ova činjenica odgođenog djelovanja Mladena Bajića u potpunosti spozna, onda je jasno zašto su, nakon Sanaderove demisije, uslijedili serijali hapšenja i bjesomučna antikorupcijska kampanja. Zaboga, nije valjda netko pomislio da je Bajić držao papire u ladici, po nalogu politike! Ne, on je jednostavno tek na ljeto prošle godine skužio da su se godinama prije, zaigrali manageri Podravke, da su se, godinama prije, dvaput bojali tuneli na autocestama, da je negdje sredinom desetljeća bilo čudnih poslovnih akvizicija u HEP-u ... Čovjeku, jednostavno, trebalo malo više vremena. Ali, onda je nezaustavljiv. Pogotovo kad su spektakularne akcije potrebite taman u dane njegovog izvješća Saboru, ili kad EU dovršava svoja izvješća o Hrvatskoj.

Plamen, dakle, guta Sanaderovo naslijeđe rekordnom brzinom, proporcionalnom rastu potrebe Hrvatske za novim zatvorskim kapacitetima. No, sam Sanader, ipak, duboko u sebi, mora biti ponosan na svoje učenike. Prodavanje sebe kao boraca za Hrvatsku čistih ruku, blef je kojeg se ni sam Veliki blefer ne bi postidio.