Naime, na vijest tjedna da je general Branimir Glavaš započeo štrajk glađu s još trojicom, a po nekim izvorima i s čak petoricom, svojih sljedbenika postavilo se pitanje ima li uopće smisla i dalje proizvoditi hranu u našoj zemlji. Neki od ekonomista do čijeg mišljenja autor ovog teksta - a i svekolika javnost - drži, smatraju da bi se proizvodnja hrane još mogla nastaviti barem za vrijeme turističke sezone. Međutim ima i onih koji se s time ne slažu, već tvrde da ni sav hrvatski narod plus svi turisti ovog svijeta (kad bi slučajno baš svi oni došli ovoga ljeta u naš škoj) ne mogu pojesti ni približno toliko koliko može "glavašina" sa svojom ekipom. Povjesničari se slažu s ovom pesimističnijom ekonomskom projekcijom, glasno podsjećajući javnost na vrijeme iz devedesetih godina kad je ekipa, koja više ne želi jesti, žderala i požderala sve živo oko sebe i u nama.

U ovom trenutku ne možemo, a da se i sami ne zapitamo zar zaista nema nikoga u našem pravosuđu tko bi najljepše zamolio Branimira i društvo da se ipak prihvate žlice? Može li Vlada intervenirati, pa ako nikako drugačije onda barem osnivanjem jednog skromnog Ministarstva za udobrovoljavanje Branimira & co.? Kada bi se takvo ministarstvo osnovalo možda bi se još neki žderači udobrovoljili, pa prešli sa, recimo, bečke kuhinje na domaću hranu. Možemo li uopće zamisliti koliko bi se klope proizvodilo da se vrati i udobrovoljeni žderač Zagorčevog tipa? U trenu bismo sa ruba propasti prešli u velesilu u proizvodnji hrane.

No, danas su stvari takve da nam ostaje smo da se nadamo kako će se Branimir i društvo ipak sami odlučiti otvarati usta i sa nekom drugom svrhom osim da ih otvaraju bez svrhe. Kad je isti tip nedavno također prestao jesti, francuskom Lactalisu nije padalo na pamet da ulaže novac u našu prehrambenu industriju, a čim je Brane opet počeo 'normalno' jesti zbunjeni i skromni šofer Luka Rajić nije se mogao otresti ponuda nasrtljivih kupaca iz Europe za (hm!) njegovu  tvornicu. Zbog toga neka ovaj tekst bude apel, u ime svih svjetskih turista, europskih investitora, hrvatskih poljoprivrednika i lokalnih kumica s placa: Branimire, ajde otvori usta, da ti dupetu ne bude dosadno! Pliz, vrati krumpirima smisao.