Pa, normalno. Tip je "intelektualac"! Uz to što ima pogrešnu percepciju o intelektualnosti, taj "intelektualac" ima još jedan problem. Taj problem mu je u tome što nije svjestan da je on, i prije i danas, u prvom redu – svojom voljom i voljom svojih birača – i državni dužnosnik. Položaj saborskog zastupnika je itekako ugledno mjesto u društvu. Položaj gradonačelnika možda još i više. Osobama koje te funkcije obnašaju, građani putem države priznaju trud i obilno ih, svaki mjesec, plaćaju za obavljanje istih. Nema potrebe da sada detaljno ulazim u opis onoga što ja osobno kao građanin očekujem od svog saborskog zastupnika, ali želim spomenuti da je jedna od obaveza gradonačelnika i ta da štiti građane svoga grada. On bi im trebao uvijek biti na pomoći i usluzi. I osobno i putem gradskih službi koje su, u konačnici, sve pod njegovim skutima.
 
Naše bi društvo već jednom trebalo objasniti tipovima, koji na časnim i odgovornim položajima primaju plaću od tog istog društva, da im ne dozvoljava da budu nijemi svjedoci događaja. Pa i života ili smrti, jer i to su događaji, a ne samo rezanja vrpci na raznim otvaranjima koječega, prigodni domjenci itd. Od državnih dužnosnika, službenika i ostalih likova koji su na državnom platnom spisku, koje plaćamo mi građani i birači, traži se poštena, korektna, transparentna i konkretna angažiranost na društvenu korist. I to nije pitanje njihove svijesti, savjesti ili dobre volje. Radna mjesta na koja smo ih postavili na njihov vlastiti zahtjev itekako ih obvezuju.
 
Ukoliko neki toga još nisu svjesni, vrijeme je da ih policija posjeti i podsjeti na to da oni koji su na platnom spisku države nemaju pravo biti pasivni, nemaju pravo biti tzv. svjedoci vremena i nemaju pravo ignorirati probleme nas koji ih nismo sami u prilici rješavati. Jer smo mi, birači, dio društva u čiju su se službu oni stavili, svojim imenima na izbornim listama. Dakle, kramo od čovjeka (obraćam se osobno tebi zlatko kramariću, i nadam se da ćeš ovo pročitati ili da će ti netko reći za ovaj tekst, moji podaci su poznati u redakciji), slušaj me sad dobro i zapamti da: ako ti je u ratnim danima došao građanin (srpske nacionalnosti, što nije nebitno u ovom slučaju) tvoga grada sa željom da se uključi u obranu, a ti ga pošalješ branimiru glavašu, pa ubrzo nakon toga čuješ da je taj čovjek ubijen, tvoja je dužnost da se raspitaš što se dogodilo čovjeku koga si ti – svojim savjetom – poslao u smrt. Najmanje što si mogao učiniti bilo je to da o tome obavijestiš javnost! I zapamti da nije isto ako o sumnjivim događajima progovore neke, više ili manje žute, novine ili kad o tome progovori gradonačelnik grada u kojem se dešavao glavaš. I sad se možeš odmah javiti na policiju – ne možeš više reći da ti nitko nije rekao što da radiš i što je tvoja dužnost.
 
Isprika čitateljima što sam sasvim privatizirao zadnji pasus, ali već sam stvarno sit krame!