Po čemu se razlikuje izbjeglica od azilanta i neregularnog imigranta, supsidijarna od privremene zaštite, a preseljenje od premještanja, što je pogrešno u terminu "ilegalni imigrant"? Julija Kranjec, Drago Župarić-Iljić i Tea Vidović iz Centra za mirovne studije sastavili su pojmovnik koji odgovara na ova pitanja te na krajnje jednostavan način objašnjava neke od ključnih načela i pravila na koja se obvezuju članice Europske unije. Upoznaje nas i sa stanjem u Hrvatskoj, koja, primjerice, pod svoju zaštitu stavlja mali broj tražitelja azila i to isključivo proganjanih iz političkih razloga, što znači da među njima nema ljudi u potrazi tek za boljim životom i ekonomskim prilikama. Ovakav pojmovnik nasušno je potreban javnosti u ovom periodu izbjegličke krize, a pogotovo onima koji se bave informiranjem javnosti. 

IZBJEGLICA je stranac/strankinja koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva te se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Izbjeglica je također osoba bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje uobičajenog boravišta, a koja se ne može ili se zbog osnovanog straha ne želi vratiti u tu zemlju. To je zajednički naziv za sve osobe koje uživaju neku vrstu zaštite.

TRAŽITELJ/ICA AZILA je stranac/strankinja koji/koja ulaskom u RH podnese zahtjev za azil te se za vrijeme razmatranja zahtjeva nalazi u zemlji. Osobe koje traže azil uglavnom su smještene u Prihvatilištima za tražitelje azila - objektima koji služe kolektivnom smještaju tražitelja azila. Hrvatska ima dva takva objekta: u Kutini i Zagrebu. Ako tražitelj azila ima vlastita sredstva kojima može financirati smještaj ili pak ima članove obitelji ili prijatelje koji su voljni primiti ih – onda može i ondje boraviti, uz prethodno javljanje Ministarstvu unutarnjih poslova koje je nadležno za postupak traženja azila. Tražitelji azila nemaju ograničenje prava kretanja te mogu biti smješteni bilo gdje na teritoriju RH. Od 2004. do svibnja 2015. godine podneseno je 4.857 zahtjeva za azilom. Najveći broj tražitelja azila dolazi iz Afganistana, Somalije, Sirije, Alžira, Srbije i Kosova, Pakistana, Palestine, Irana, Maroka i Tunisa. 

AZILANT je izbjeglica kojemu/kojoj je odobren azil na temelju odredbi Zakona o azilu. 

AZIL je pružanje zaštite i utočišta određene države na njenom teritoriju osobi koja je napustila svoju državu zbog osnovanog straha od proganjanja, odnosno zato što su mu/joj ugrožena osnovna ljudska prava. Prema Zakonu o azilu “U Republici Hrvatskoj azil će se odobriti strancu koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva ili osobi bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje uobičajenog boravišta, a koja se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može, ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje”. Azil se neće i ne može odobriti na temelju ekonomskih razloga, već isključivo političkih. U Hrvatskoj je do svibnja 2015. godine odobreno 88 azila. 

SUPSIDIJARNA ZAŠTITA je zaštita koja se odobrava strancu/strankinji koji/koja ne ispunjava uvjete za odobrenje azila, a za kojega/koju postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde. Zbog takvog rizika stranca/strankinju ne stavlja se pod zemlje podrijetla već  im se odobrava ovaj oblik zaštite na period od 3 godine. U Hrvatskoj je do svibnja 2015. godine odobreno 64 supsidijarne zaštite.

PRIVREMENA ZAŠTITA je zaštita koja se odobrava strancima koji u velikom broju dolaze u Republiku Hrvatsku iz zemlje u kojoj je zbog rata (ili njemu sličnog stanja), općeg nasilja ili unutarnjih sukoba došlo do kršenja ljudskih prava. Ovaj oblik zaštite odobrava se na period od 1 godine. Zaštita se odobrava zbog nespremnosti ili nemogućnosti zemlje podrijetla da pruži zaštitu te ukoliko zbog velikog broja osoba nije moguće učinkovito provesti postupak za odobrenje azila u interesu svih osoba koje traže zaštitu. U Hrvatskoj privremena zaštita nije odobrena još ni jednoj osobi.

Poruka UNHCR-a: Izbjeglica ili migrant - izbor riječi je bitan (FOTO: UNHCR)

STRANAC je osoba drugog državljanstva; a iz perspektive hrvatskih državljana - osoba koja nema hrvatsko državljanstvo.

OZBILJNA NEPRAVDA podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom/smaknućem, mučenje, nečovječno/ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu zbog proizvoljnog nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

NAČELO NON-REFOULEMENT (ZABRANE VRAĆANJA) je temeljno načelo definirano Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. koje štiti izbjeglice, koje se nađu na području izvan svoje zemlje podrijetla, od prisilnog vraćanja na područje gdje postoji vjerojatnost da bi bili proganjani, mučeni ili ubijeni. Članak 33. Konvencije glasi: „Nijedna država ugovornica ne smije protjerati niti vratiti (refouler) izbjeglicu, na bilo koji način, na područje gdje bi njen život ili sloboda bili ugroženi zbog njene rasne, vjerske, ili nacionalne pripadnosti ili pak zbog pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja.“. Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije i time je dužna primjenjivati načela Konvencije.

DUBLINSKA UREDBA je uredba Vijeća EU kojom je definirana nadležnost članice EU o postupku traženja azila u zemlji članici EU. Dublinska uredba unosi pojam „dijeljenje tereta“ u zajedničkom sustavu azila EU, što znači da osoba koja zatraži azil u jednoj zemlji članici isto ne može učiniti u drugoj zemlji članici. Cijeli proces podržava EURODAC SUSTAV – baza podataka EU-a s otiscima prstiju tražitelja azila. Kada netko zatraži azil, bez obzira na to gdje se nalazi u EU, njegovi se otisci prstiju unose u središnji sustav Eurodaca; čime je vidljivo u kojoj je zemlji osoba prvi puta zatražila azil.

NEREGULARNI IMIGRANTI su oni stranci koji su u RH ušli bez pravovaljanih dokumenata i koji nemaju namjeru tražiti azil ili neku drugu vrstu dozvole boravka. Uobičajen termin za takve osobe je nezakoniti ili ilegalni imigranti, no iz perspektive ljudskih prava potpuno je pogrešno osobu karakterizirati ili nazivati ilegalnom odnosno nezakonitom. Niti jedna osoba ne može biti nezakonita (ilegalna), već nezakoniti mogu biti njezini postupci ili ponašanja. Osobe koje se zateknu u ilegalnom prijelazu državne granice ili ilegalnom boravku na teritoriju RH smještaju se u Prihvatni centar za strance Ježevo. Prihvatni centar za strance Ježevo je objekt zatvorenog tipa.

TRGOVANJE LJUDIMA je privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhu izrabljivanja tj. iskorištavanja koje minimalno uključuje korištenje osoba u prostituciji (ili druge oblike seksualnog iskorištavanja), prisilan rad/usluge, ropstvo, postupke slične ropstvu, trgovanje organima i dr. Ovaj čin uključuje: vrbovanje, kupnju, prodaju, predaju, prijevoz, poticanje/posredovanje u kupnji, prodaji ili predaji, pružanje utočišta/prihvat osoba, uporabu sile, prijetnju uporabom sile ili drugim oblicima prinude, otmice, prijevare, zlouporabe položaja/ovlasti.

KRIJUMČARENJE LJUDIMA je nezakonito prevoženje ljudi preko granica. Ono se najčešće događa zbog toga što pojedinci nemaju dokumente (putovnice, vize) s kojima mogu ući iz jedne zemlje u drugu. Prilikom krijumčarenja osobe su najčešće skrivene u prijevoznim sredstvima te se ono  najčešće odvija uz pristanak osobe (ali to ne mora nužno biti tako). Krijumčarenje završava dolaskom imigranta na određenu, manje-više, željenu destinaciju dok se trgovanje ljudima nastavlja.

SIGURNA TREĆA ZEMLJA je zemlja u kojoj je stranac/strankinja boravio prije dolaska u zemlju azila, u kojoj je mogao/mogla dobiti izbjegličku zaštitu te je u njoj siguran/sigurna od proganjanja.

SIGURNA ZEMLJA PODRIJETLA je zemlja u kojoj je stranac/strankinja boravio/boravila prije dolaska u RH kao državljanin/državljanka te zemlje ili osoba bez državljanstva s posljednjim uobičajenim boravištem u toj zemlji.

PRESELJENJE (resettlement) je proces traženja azila u kojem osoba boravi u jednoj zemlji, a postupak traženja azila vodi se u drugoj zemlji. Kada je osobi azil odobren, ona se preseljava iz zemlje u kojoj je boravila tokom trajanja postupka azila u zemlju koja joj je odobrila međunarodnu zaštitu. 

PREMJEŠTANJE (relocation) je proces zajedničkog sustava azila EU koji uključuje premještanje tražitelja azila iz jedne zemlje članice EU u drugu zemlju članicu EU, čime druga zemlja članica postaje odgovorna za postupak traženja azila.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Ladislav Tomičić