Bivši zamjenik okružnog tužitelja Tihomir Rubeša

Gospodine Rubeša, kakva je bila vaša prva reakcija na ispovijed Mira Bajramovića u prošlome broju Ferala?

- Možda različita nego kod običnih ljudi, kod kojih je, pretpostavljam, izazvala grozu, nelagodu, užas, nevjericu itd. Ja sam tu priču čuo prije pet godina i u više verzija i nije me iznenadilo to što sam pročitao, jer drugi put nikad nije isto kao prvi. Veće je iznenađenje izazvala činjenica da je taj postupak ostao neokončan svih ovih pet i pol godina.

Zašto je postupak o slučaju Pakračka Poljana ostao nezavršen?

- Ja doista ne znam koji su pravni razlozi. Je li to pomanjkanje dokaza, pomanjkanje mogućnosti da se prikupe drugi podaci... Po mome sjećanju svi su okrivljenici pred istražnim sucem, uglavnom, poricali sva djela vezana za Poljanu. No, u policiji su pričali puno više nego istražnom sucu. Optužnica, dakle, nije podignuta jer je istraga prekinuta.

Zašto?

- Mislim da istraga nije prekinuta, jer se ona prekida tako da istražni sudac napiše rješenje o prekidu istrage, a to se, koliko ja znam, nije dogodilo. Mislim da je postupak u jednoj fazi zamrznut.

ISTRAGA U TAJNOSTI

Razlikuje li se prva verzija priče, koju ste vi čuli prije pet godina, od Bajramovićeve verzije objavljene prošloga tjedna?

- Mogu reći da su mnogi detalji koje iznosi Bajramović podudarni s podacima koje sam imao prilike vidjeti u krivičnome spisu.

Kažete da se mnogi detalji podudaraju. Koji nisu podudarni?

- Po mojim sadašnjim saznanjima, uz ogradu da je sjećanje varljivo, Bajramović tada nije bio zamjenik zapovjednika jedinice, zatim nitko nije spominjao ime jedinice "Jesenje kiše", potom su tu odstupanja od nekih lokacija gdje se jedinica nalazila, no mislim da se ne radi o suštinskim odstupanjima. Isto tako moram reći da Bajramović prije pet godina nije govorio ono što sad govori.

Govori li on sad istinu?

- Ja mogu reći samo da se njegova izjava u Feralu podudara s podacima koje sam imao prilike vidjeti u spisu. Ja ne mogu reći je li to istina ili ne, po meni istinu mora utvrditi sud u krivičnom postupku.

Poklapaju li se vaše spoznaje o umorstvu Marine Nuić s onim što je rekao Bajramović?

- Otprilike se činjenice podudaraju. Podudarnosti se javljaju i u slučaju ubojstva Saše Antića te Miloša Ivoševića.

Što je u istrazi kazao preživjeli svjedok Pakračke Poljane Stevan Brajenović?

- Istraga je proglašena tajnom i mene to rješenje i danas obvezuje, tako da vam ja ne mogu kazati o tome što su svjedoci govorili tijekom istrage.

Kako zločin može biti proglašen tajnom?

- Zbog tadašnjih okolnosti istražni sudac je donio rješenje da se određena saznanja i podaci proglase službenom tajnom. Ja ne želim vjerovati da je to tada učinjeno da država zaštiti sebe, nego da se zaštiti istraga, jer je postojala potencijalna mogućnost proširenja istrage na druge. Mislim da je to učinjeno kako bi se izbjeglo curenje podataka koji bi mogli koristiti istrazi.

Je li po vama istinita Bajramovićeva tvrdnja o 280 ubijenih u Pakračkoj Poljani?

- To je teško reći. Mi smo u istrazi operirali s, mislim, dvanaest leševa koji su iz jedne kuće u selu Bujavici dovezeni u Zagreb gdje je izvršena identifikacija. Iz naših saznanja može se zaključiti da se radilo o brojci većoj od dvanaest. Kolika je točna brojka, ne znam i mogao bih samo špekulirati.

Maskir(a)ni Vladimir Šeks početkom devedesetih

PRESUDNA BILJEŠKA

Je li tadašnji ministar policije Ivan Vekić morao biti obaviješten o podnošenju prijave i istrazi protiv osoba optuženih za događaje u Pakračkoj Poljani?

- Sasvim sigurno, pogotovo jer se radilo o jedinici MUP-a. On je morao znati za podnošenje prijave i kasniju istragu.

Je li tijekom postupka koji ste vodili bilo pritisaka da se slučaj zataška?

- Što se tiče slučaja Zec nije bilo ni pritisaka ni intervencija. Što se tiče Pakračke Poljane bilo je određenih intervencija tadašnjeg republičkog javnog tužitelja Vladimira Šeksa, a te su njegove intervencije zabilježene mojom rukom u formi službene bilješke na koricama spisa.

O kakvim se intervencijama radilo?

- Šeksove su intervencije bile u smislu poduzimanja radnji kojima su se stekle pravne mogućnosti da pripadnici te jedinice budu pušteni iz pritvora... Čak sam ja nalog bio krivo shvatio, mislio sam da se odnosi samo na neke osobe, pa je on tražio dodatno za sve.

Je li moguće da je taj spis, zajedno sa službenim zabilješkama o Šeksovim intervencijama ispisanima vašom rukom, netragom nestao?

- Ne vjerujem! To mora biti u Državnom odvjetništvu.

Tko su bili svjedoci u tom postupku?

- Po prirodi stvari svjedoci su bili pripadnici jedinice koji su imali saznanja o izvršenju kaznenih djela; te osobe - žrtve - prema kojima su bila primijenjena ta djela, a koji su preživjeli. Po mojim saznanjima, koja su ograničena na razdoblje do 1. rujna 1992., jedina osoba koja je preživjela tu vrstu postupka bio je spomenuti Stevan Brajenović. Bilo je osoba koje su u Poljanu privođene iz Kutine, ispitivane i puštane. Međutim, čini mi se da su motivi za privođenje ovih iz Kutine bili različiti od motiva privođenja ljudi koji su tamo ubijeni. Bajramović sada priznaje ono što je prije pet godina negirao.

Tko je i prije pet godina priznao počinjene zločine?

- Postojali su sudski zapisnici koji su izdvojeni iz spisa zbog dređenih proceduralnih pogrešaka u slučaju Zec i tu su ljudi govorili i o drugim slučajevima, ali neki od njih nisu ponovili svoj iskaz pred istražnim sucem.

Jesu li priznavali vlastita zlodjela ili su teretili druge?

- Pa, bilo je i priznavanja vlastitih djela i terećenja drugih osoba.

Je li Siniša Rimac priznao ubojstvo Mihajla Zeca?

- Njegov iskaz nalazi se u izdvojenom zapisniku kod istražnog suca zato što prvom ispitivanju nije bio nazočan branitelj. To je, po meni, bila greška istražnoga suca.

Miro Bajramović - ubojica koji je progovorio

BRISANJE TRAGOVA

Jesu li se spominjali i drugi slučajevi o kojima govori Bajramović, primjerice, Gospić?

- Da. U policijskim je materijalima bilo riječi i o tome, ali ne ovako kako je gospodin Bajramović sada rekao. Koliko se sjećam govorilo se o Gospiću, Karlobagu, Primorju...

Mislite li da se sada, nakon šest godina, može utvrditi prava istina o Pakračkoj Poljani?

- Vrijeme radi za okrivljenike i briše tragove. No, može se dogoditi, u slučaju promjene društvene klime, da se stvori mogućnost da se jave svjedoci ili da se pronađu neki materijalni tragovi. Meni se čini da javnost danas bitno drukčije gleda na pojave poput Pakračke Poljane. U tom kaznenom predmetu postoji problem dokazivanja jer postoji solidarnost, strah od kazne i strah za vlastitu sudbinu kod ljudi koji su umiješani u ta događanja, a po prirodi stvari tu su dokazi pretežno personalni. Vrijeme briše materijalne tragove i ostavlja mogućnost da se oni uklone. Prema tome, moguće je da ljudi koji se tu spominju budu oslobođeni. Sve ovisi o količini i kvaliteti dokaza.

Ivica Đikić (Feral Tribune/8. rujna 1997.)

Lupiga.Com