Dakle, jednoglasnom odlukom Ustavni sud je zaključio da je nestalo pretpostavki za raspisivanje referenduma o Zakonu o radu, jer je Vlada iz parlamentarne procedure povukla svoj prijedlog o njegovim izmjenama. Međutim, na Ustavnom sudu nije da donosi odluku o tome postoje li pretpostavke za referendum, nego da utvrdi jesu li ispunjeni Ustavom predviđeni uvjeti za referendum, odnosno da utvrdi da li je referendumsko pitanje ustavno. O tome, pak, ne može biti i nema spora. Međutim, politički teledirigiran Ustavni sud (tko je spomenuo Vladimira Šeksa?) odlučio je narodu pokazati gdje mu je mjesto.

- Naknadno drugačije tumačenje razloga zbog kojih su birači ocijenili da postoji potreba za raspisivanjem referenduma nije prihvatljivo u društvu utemeljenom na vladavini prava. Ustavni sud takvo postupanje smatra protivnim samom konceptu referenduma u hrvatskom i međunarodnom pravu, navod je iz obrazloženja odluke spomenutog (ne)časnog tijela.

Pravni stručnjaci odmah su skočili na zadnje noge, ali samo neformalno, pod uvjetom da im se u novinama ne spominju imena, što dovoljno govori o stanju hrvatske inteligencije. Srbijanski pjesnik Brana Petrović znao je reći: Sreća da nije bilo intelektualaca dok smo bili pod Turcima, inače bi još uvijek bili pod Turcima. Slično se može reći i za hrvatsku inteligenciju, koja, zaključimo digresiju, ne vrijedi ni pišljiva boba, baš kao niti potpisi hrvatskih birača koje je omalovažio Ustavni sud.

Odluku (ne)časnog Ustavnog suda komentirao je i predsjednik države, Ivo Josipović, koji upozorava da je Ustavni sud onemogućio realizaciju volje hrvatskih građana te napominje da je riječ o potezu s dalekosežnim posljedicama. Naposljetku, ako ste kojim slučajem vjerovali da je Hrvatska demokratska država koja uvažava volju svojih građana - danas ste dobili pravi i neoborivi argument u prilog tvrdnji da niste bili u pravu. Sad složno zapjevajmo: Malo nas je al smo govna!