Razmišljao sam da li da ovaj članak označim kao „Copy – Paste“ sudac, ili kao komentar na aktuelni dnevnik o sigurnosti u prometu. Ima elemente i jednog i drugog. Objavljujem ga kao samostalni članak pod navedenim imenom, što je pomirbeno. Ako ćete se zabaviti čitajući, onda sam uspio. Ono što je manje zabavno jest da je događaj istinit.

Ne možete kao sudac cijeli radni dan gledati u spise. Bijeg od stvarnosti najčešće je pogled na suradnicu ili kroz prozor u vanjski svijet. Lijepi pogled na parkiralište na kojem se uvijek nešto dešava. Po autu koji se parkira mogu knjigu napisati o njegovom vlasniku. Toliko sam se u 5 godina izvještio.

Prilazi crni SUV i pored bezbroj slobodnih mjesta parkira se na sredini tako da nitko drugi ne može manevrirati.  Auto je stao, a naplatci se još vrte. „Ćudo“, rekao bi Ćiro.  Barem 100.000 €.
Iz auta izlazi suvozačica u čizmama preko koljena, a minica do pupka. Barem 50.000 €. Otvaraju se vrata vozača, a okoliš iz autoradija zapljusne zvuk neidentificirane pevaljke s anegdotalnim riječima:

„Suzama sam lepio tapete,
Ona o´šla, uzela mi dete“

Konačno izlazi vozač i na sreću ubrzo zatvori vrata. Zatvorio je tako snažno da se ogromna krunica na unutarnjem retrovizoru od koje ne vidiš semafor zanjihala.
 
Vozač, čovjek – kocka. Glava s snažnim čeljustima, a frizura u ravnovjesju s horizontom. Vrat nema, spojen je s tijelom u jednu cjelinu. Na gornjoj ravnoj plohi glave – kocke, nalazile su se ReyBan naočale. Barem 500 €. Antracit odijelo i razdrljana ljubičasta svilena košulja. Barem 1.000 €. Zlatni križ oko vrata. Valjda da ga štiti od nečastivog. Vrijednost se zato ne može procijeniti.

Čovjek – kocka uputio se prema ulazu Suda. Taj sigurno ide na kat u Trgovački sud da registrira novu firmu pomislih. Okrenuh se, prionuvši svom poslu.

Nakon pola minute: „Kuc, kuc“

„Izvolite, naprijed“

Na vratima, čovjek – kocka.

„Vi vodite jedan moj slučaj, obrati mi se građanin“.

Zamolim suradnicu da mi dade spis građanina okrivljenika, radi uvida u isti. Predmet postupka – vožnja autom čija je registracija istekla, a kao posljedica trgovine vozilima putem punomoći umjesto ugovora kako bi se utajilo 5% poreza na promet.

„Da li želite da odmah zakažem glavnu raspravu“ ?, upitah okrivljenika.

„Ne. Nego me skinite“ !

„Molim“?

„Skinite me“ !, veli građanin – kocka.

„Mjesto gdje se to radi, nalazi se nekoliko ulica dalje, a vi ste trenutno na Sudu“, rekoh i zamolim okrivljenika da izađe.

„Ma ne, skinite me sa slučaja“ !, naredi mi okrivljenik.

„A, kako da to napravim“ ?

„Pa baci predmet u zastaru“, naredi mi okrivljenik.

„Vaaaaaaaaan“ !, otme mi se.

Pet minuta nakon što je izašao, ulazi u sudnicu predsjednik Suda. Crn u licu kao ugljen kaže mi: „Ovdje je, bio rad, red i mir dok ti nisi došao u ovaj Grad“.

Očekivao sam da će me ponovno podsjetiti da sam izabran kao sudac na mandat od 5 godina, ali već je otišao. U svibnju 2008. Državno sudbeno vijeće nije me ponovno imenovalo za suca. Sada je „rad, red i mir“ u njihovom Gradu.

Izraz kockasta glava uopće nije originalan. Talijani za takve likove kažu „teste quadrate“ (kockaste glave), a od Francuza sam čuo i izraz „tete tomato“ (glava paradajz). Označavaju isti pojam. Jednu određenu sociološku skupinu ljudi, koja vanjskim manifestacijama svog ponašanja nastoji kompenzirati intelektualnu insuficijenciju. U pravilu su to materijalna dobra, statusni simboli ili nekonvencionalni oblici ponašanja.

(Prepoznajete sugrađane? Od njih očekujete obzir u prometu ili na sudu?)

Izabrao sam talijansku inačicu, umjesto francuske, jer na paradajz ne možeš staviti ReyBan naočale od 500€.

Tonči Majica (umirovljeni hrvatski sudac)