Mladen Bajić (foto: DORH)

Nekoliko puta je trebala biti publicirana, pa se odustalo pod uvjetom da Bajić ostane uzvratno zahvalan, naravno, primjereno svojim ovlastima. Time je, nakon anti-korupcijske kampanje, ucjena šutnjom postala novi modus operandi opstanka svih vrsta ovdašnjih moćnika i vlasti.

Osobno znam čovjeka koji posjeduje dokaze o trenucima Bajićevih slabosti u Domovinskom ratu. Nije nečastan taj posjednik neobjavljenih dokumenata, nije kriminalac, nije ”reketar“ samo je u zadanim uvjetima izgubio strpljenje poput dobroga dijela hrvatskoga stanovništva. Vjeruje da je ta vrsta ucjene puno manji grijeh od činjenice da pravosuđe dozvoljava Šeksu političku invaziju u prostor tzv. pravne države i elementarnih ljudskih prava.

Očaj i nestrpljenje toga pojedinca, koji jednim potezom može srušiti sve domaće iluzije, konačno se poklopilo sa nekim vanjsko-političkim otkrićima o hrvatskom realitetu.

Vladimir Šeks (foto: www.pedja-licina.com)

U njima je bivši premijer od puno manjega značaja od aktivnih i aktualnih političkih faktora. Zato je kazneni progon Ive Sanadera, unatoč silnoj medijskoj atrakciji, marginalan u komparaciji s izvještajnom građom Amnesty Internationala, publiciranom početkom ovoga tjedna. U spomenutom se izvještaju, naime, pravosudna vlast Hrvatske proziva zbog upornoga ignoriranja ratno-zločinačke odgovornosti Domazeta, Merčepa i Šeksa. Dakako, Šeksovo je ime najvažnije. Nije li riječ o čovjeku koji kroji hrvatske ustave i zakone, sastav Ustavnoga suda (koji još odlučuje o Šeksovom Glavašu), pa time samovoljno definira nevinost i zločin, slobodu i zatvor, uključujući time odnos prema hrvatskim Srbima i Srbijancima preko Bajakova?

Prema ispravnoj procjeni diplomatskih krugova, takav Šeks posljednjih godinu dana istodobno upravlja, usmjerava i održava ”političku prikazu” Jadranku Kosor, postavši s vremenom uteg oko njezinoga vrata. Činjenica da je Kosor slabašnoga autoriteta i nikakvoga legitimiteta, na stranačkome i unutarnje-političkome planu,  čini je sve ovisnijom o Šeksovim  ”kombinacijama“. No, bez Šeksa, tako slabašna i bezbrižna, neupućena i lakoma sveopće pozornosti, postaje  poželjniji agent vanjsko-političkih sila u uvjetima njihove civilizacijske krize.

Ninoslav Pavić (foto: www.dalje.com)

Ista je ocjena malobrojnih hrvatskih kapitalista, nesposobnih za najsitniju konkurenciju, koji se  međusobno financijski ispomažu da bi zadržali barem izgled svoje krupnoće. Najzorniji je primjer Agrokora i EPH, čiji su gazde povezani istovjetnim kredom: što slabija Vlada  – to širi teritorij  njihovih trgovačkih monopola i veća moć poslovnoga protjerivanja svih ostalih. PortalOko.hr raspolaže ugovorima koji svjedoče da je tijekom prošle godine Todorić, kao prijateljsku ispomoć, nelikvidnom Paviću isplaćivao po 600.000 eura mjesečno, tobože,  za marketinške usluge kojima se ne može utvrditi ni najmanji materijalni trag.

Na to se nadovezuje najnovija vijest u srpskim Novostima kako je Agrokorova marketinška agencija, protivno svim državnim zakonima, suvlasnik RTL televizije. U državnoj administraciji pod kontrolom Jadranke Kosor jednostavno nema instance koja bi smogla snage da  presječe Agrokorovu invaziju na televizijski eter.

U takvom okolnostima, koje Hrvatsku vode prema završetku njezine feudalizacije, ali ne i prema završetku njezine tranzicijske drame, ključni čovjek postaje Mladen Bajić, ništa drukčiji od premijerke Kosor: naime, jednako slabašan i ranjiv, utoliko jednako laki plijen ucjene i pritiska, koliko poželjan na vanjsko-političkim planu, tako laki plijen naših unutarnjih okupatora.

Jer u EPH-u znaju što piše u dokumentima o njegovim ratnim slabostima u splitskom zatvoru Lora. Štoviše, znaju kod koga se nalaze. A Bajić zna da oni znaju. Rezultat će biti točno kako je počelo od kraja devedesetih: uz pomoć pravosuđa jedna ”zločinačka organizacija” pobijedit će drugu.

Jasna Babić (www.portaloko.hr)