Jedan od glavnih problema, kad govorimo o borbi protiv zločina iz mržnje te govora mržnje, činjenica je da mnogi takvi slučajevi ostaju neprijavljeni, rečeno je na međunarodnoj konferenciji „Dobre prakse u borbi protiv zločina iz mržnje i govora mržnje”. Konferencija je održana ovog ponedjeljka u Novinarskom domu u Zagrebu, a na njoj je sudjelovalo više od stotinu sudionika iz dvadeset i jedne države-članice Europske unije. O dobrim praksama iz svojih zemalja tako su govorili sudionici iz Austrije, Belgije, Finske, Hrvatske, Italije, Malte, Poljske, Slovenije i Španjolske.

„Što se tiče nacionalnog zakonodavstva u Hrvatskoj, jedan od izvora za borbu protiv zločina iz mržnje je Kazneni zakon. Pojam zločina iz mržnje uveden je 2006. godine, a 2011. izmjenom propisa je revidirana ta definicija, tako da su sada propisane točne osobine koje se štite. Sudovima je propisana obveza da zločin iz mržnje tretiraju kao otegnutu okolnost te počinitelje strože kazne“, rekla je u svom izlaganju Andrea Šurina Marton, voditeljica Kaznenog odjela u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH).

Više od stotinu sudionika (FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić)

Prema hrvatskom zakonodavstvu, zločin iz mržnje je svako kazneno djelo počinjeno na osnovi rase, boje kože, spola, spolne orijentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih osobina. Šurina Marton je dodala kako su zločin iz mržnje te govor mržnje obuhvaćeni i raznim prekršajnim zakonima. 

Također, važna je i praksa Europskog suda za ljudska prava, koji je kroz svoj rad iskristalizirao brojne kriterije koji su od pomoći kada treba procijeniti što čini govor mržnje. Voditeljica Kaznenog odjela DORH-a napomenula je i kako je donesen Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. - 2022. godine, kao jedan od strateških dokumenata koji sadrži preporuke i ciljeve po kojima Vlada Republike Hrvatske usmjerava svoje aktivnosti prema uspostavi cjelovitog programa zaštite od diskriminacije. 

Jedna od mjera koja se provodi tako je i održavanje stručnih seminara za suce, državne odvjetnike, predstavnike organizacija civilnog društva, odvjetnike i policiju, a posebni naglasak stavlja se na zločine iz mržnje prema predstavnicima nacionalnih manjina i prema osobama različite spolne orijentacije. U Hrvatskoj se prema zakonu prvo mora utvrditi ostvarivanje osnovnog kaznenog djela, na primjer prijetnje, nanošenja ozljede, oštećenja tuđe stvari ili pokušaja ubojstva, a onda, kada se ostvare elementi tog kaznenog djela, utvrđuje se da li je osoba koja ga je počinila bila motivirana mržnjom. Ako da, tada se to kazneno djelo označava kao zločin iz mržnje.

"Količina neprijavljenih takvih zločina je velika" - Andrea Šurina Marton (FOTO: Lupiga.Com)

Što se statistike tiče, Ministarstvo unutarnjih poslova tijekom 2017. godine evidentiralo je 25 kaznenih djela počinjenih iz mržnje, 2018. ta je brojka iznosila 33, a samo u prvih sedam mjeseci ove godine evidentirana su već 24 zločina iz mržnje. A kao što je pisao tjednik Novosti, kada se dodaju napadi na pripadnike srpske nacionalne zajednice ovog ljeta, ovogodišnja brojka mogla bi biti i znatno veća.

„Činjenica jest da je takozvana 'siva brojka' - odnosno količina neprijavljenih zločina - velika. Žrtve se ustručavaju prijaviti zločine, a nadležna tijela ponekad nisu u stanju prepoznati da je riječ o zločinima iz mržnje", zaključila je Šurina Marton.

Kristof De Busser iz Policijske uprave grada Antwerpena u Belgiji opisao je kako izgleda policijski rad u gradu u kojem čak 51 posto stanovništva ima migrantsku pozadinu. Tamošnja policija zadnjih godina mnogo polaže na to da poveća broj pripadnika manjina i migranata u svojim redovima.

"Postavljali smo oglase na ulice i u policijske postaje, potičući građane da prijavljuju takve incidente" - De Busser (FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić)

„Kada smo 2013. godine započeli taj program, svega 3,4 posto policajaca bile su osobe s migrantskom pozadinom. Prošle godine bilo ih je 8,6 posto, a u policijskoj akademiji sada ih je između 20 i 25 posto. Dakle, vidimo da se brojka stalno povećava. Mislim da već vidimo napredak u kvaliteti policijskog rada, ali činjenica je da je to spor proces. Također, nije realno da sastav policije ikada bude idealni odraz zajednice, ali važno je da se zajednica može identificirati s policijom. Mi uvijek isturamo naprijed naše kolege koji su možda druge boje kože, različite religije ili različite seksualne orijentacije. Građani ih uočavaju, i to je vrlo značajno jer pomaže da se smanje barijere i poveća povjerenje različitih zajednica prema policiji. Zato objašnjavamo građanima migrantskog porijekla zašto je važno da se odluče postati policajci“, rekao je De Busser u razgovoru za Lupigu. 

Zanimljivo je kako se antwerpenska policija bori protiv transfobije: u svojim redovima ima osobu koja je u policiju došla kao žena, no danas je muškarac. Taj kolega dolazi na seminare za policajce i približava im probleme transseksualnih osoba. Možemo se samo pitati kada će takva praksa – vjerojatno raširena na zapadu Europske unije – postati stvarnost i u Hrvatskoj. 

Međutim, borba protiv zločina iz mržnje i govora mržnje nije jednostavna ni u Belgiji.

„Prošle godine policija je evidentirala približno 200 zločina iz mržnje i slučajeva govora mržnje. Te smo godine započeli kampanju – postavljali smo oglase na ulice i u policijske postaje, potičući građane da prijavljuju takve incidente. Međutim, na kraju su u samo tri slučaja podignute optužnice. Tužiteljica mi je odgovorila da je često teško, jer se radi o slučajevima 'moja riječ protiv tvoje', neki slučajevi su mutni, ili se žrtve boje otkriti svoj identitet, a optužnice se ne mogu podizati temeljem anonimnih prijava“, nastavlja De Busser.

Predstavljen je i „Priručnik o dobrim praksama suzbijanja govora mržnje i zločina iz mržnje“ (FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić)

Belgija je nedavno promijenila i svoje zakone kako bi povećala broj prijavljenih slučajeva govora mržnje koji bi zaista i završili sudskim procesom. Najčešće žrtve napada pripadnici su LGBT zajednice te migranti. Činjenica je da građanin ne mora biti pripadnik gej populacije da bi bio žrtva zločina iz mržnje usmjerene protiv te zajednice – na primjer, priča naš sugovornik, ako ste na gej paradi, možete biti napadnuti iako niste i sami gej. Dodaje i kako se Sikhe često napada, jer ih se pogrešno smatra muslimanima.

O primjerima iz Poljske govorila je Anna Tatar iz poljske nevladine udruge „Nikada više”. Objasnila je kako je Poljska do Drugog svjetskog rata bila zemlja s vrlo heterogenom populacijom, da bi nakon toga postala gotovo potpuno monoetnička zemlja.

„Situacija u Poljskoj jako se pogoršala sredinom 2015. godine kada je veliki val izbjeglica došao u Europu. U Poljskoj izbjeglica i migranata gotovo uopće nema, no političari koriste lik izbjeglice u svojim izbornim kampanjama te sve muslimane izjednačavaju s teroristima. To se vrlo često čuje u javnom govoru, a čini štetu ne samo tim zajednicama, nego svim ljudima koji izgledaju drugačije. Znam za primjer bračnog para iz Indije koji je napadnut zato što su napadači mislili da je riječ o muslimanima, a također napadnuti su i student i profesor koji su međusobno govorili njemački. Ljudi koji su na neki način drugačiji – imaju različitu boju kože ili govore drugačiji jezik – nisu uvijek sigurni na poljskim ulicama“, govori Tatar.

Po njenim riječima, događaji u Poljskoj uvelike naliče onima u Hrvatskoj. Desni političari uzimaju si za pravo da odlučuju tko je „pravi Poljak”. U atmosferi u kojoj je govor mržnje legitimiran od strane političara i drugih utjecajnih osoba, dramatično raste broj zločina iz mržnje. Navela je i nekoliko primjera. Bivši svećenik Jacek Międlar tako je prošlog ožujka objavio video-snimku u kojoj je hvalio Brentona Tarranta, počinitelja terorističkog napada u Christchurchu na Novom Zelandu.

Svojim izlaganjem Anna Tatar pokazala je kako su neke stvari u Hrvatskoj i Poljskoj itekako slične (FOTO: Lupiga.Com)

„Mnoge Tarrantove izjave su istinski plemenite. One izražavaju stavove s kojima se vi i ja identificiramo. Što znači ustati u zaštitu bijele Europe? To znači reći čvrsto 'ne' propagandi koja zagovara miješanje rasa - crne rase s bijelom - i miješanje raznih kultura. Multikulturalizam znači preplavljivanje Europe i uništavanje bijele rase. Ne bismo trebali upotrebljavati pištolje, mačeve ili rezati glave, međutim u samoobrani je nekada nužno upotrijebiti nož, pištolj, neku vrstu sile“, poruka je tog bivšeg svećenika o kojoj govori Tatar. Międlar je dodao i kako je glavna poruka Tarrantovog manifesta točna - „ustati za bijelu Europu”. 

Jedan navedeni primjer datirai iz ožujka ove godine kada je Grzegorz Braun, kandidat za Europski parlament stranke Konfederacija sloboda i nezavisnost, u intervjuu poručio da „zastupa generalno kažnjavanje homoseksualnosti” te napomenuo da je „sodomija kažnjiva kao takva”. Tijekom intervjua koristio je i poruke poput one da „neće pervertiti odgajati našu djecu”. Za Roberta Biedrońa, vođu socijaldemokratske političke partije Wiosna („Proljeće”), rekao je „javni i profesionalni sodomit – trebao bi ići u zatvor”. U travnju je, pak, održan antisemitski prosvjed ispred američke ambasade, kojeg je organizirao stanoviti Eugeniusz Sendecki s takozvane Nacionalne televizije (u stvarnosti se radi o YouTube televiziji). Tijekom prosvjeda se moglo čuti i da nije bilo nikakvog ustanka u Varšavskom getu, da je bila riječ o pobuni „najgorih židovskih kasta, koji su ubijali vlastitu braću, silovali, krali i slali druge u Birkenau i Treblinku. A kada su vidjeli da više nisu potrebni, ti židovski SS-ovci koje su Nijemci naoružali da ubijaju vlastitu braću, su se pobunili”.

Alexander Hili iz Malte ispričao je koliko je situacija loša i u najmanjoj članici EU (FOTO: Lupiga.Com)

U sklopu konferencije predstavljen je i „Priručnik o dobrim praksama suzbijanja govora mržnje i zločina iz mržnje“ u kojem se nalazi pregled 24 različita primjera prevencije, informiranja javnosti, podizanja svijesti, praćenja i procesuiranja te pružanja zaštite žrtvama zločina iz mržnje i govora mržnje, koji institucije i organizacije civilnog društva provode diljem Europske unije. Inače, konferencija je organizirana u sklopu projekta „Against Hate – Protiv mržnje“, čiji je nositelj Ministarstvo pravosuđa Finske, a u Hrvatskoj ga provode Centar za mirovne studije, Kuća ljudskih prava Zagreb i Gong, u suradnji s finskom Udrugom za podršku žrtvama.

Na samom kraju prisutnima se obratio Alexander Hili iz organizacije S.O.S. Malta. Bilo je depresivno čuti da je situacija loša i u najmanjoj članici Europske unije te da je i tamo sve raširenija netrpeljivost prema migrantima. Međutim, optimizam ulijeva činjenica da u svakoj zemlji postoje pojedinci i organizacije koji su spremni boriti se za ljudska prava i solidarnost, a protiv mržnje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"