Ona ima između trideset i četrdeset godina, a njezina ljepota ju je učinila nesretnom. Još i više od ljepote, ona ima pameti, ali kad uz ljepotu i pamet nedostaje želje i volje - život prestane biti život, pa postane mučenje.

Tako se i njoj dogodilo da joj stvor (ne mogu 'to' nazvati muškarcem) s kojim živi u onome što bi trebao biti brak, ubije volju za životom. Stvor je svjestan što je uspio uhvatiti bračnim potpisom, a zna i da ju ne bi mogao zadržati kada bi ona pronašla u sebi snagu volje kojom bi se izborila za svoj bolji život. Nisu bez djece, pa ona misli da joj to dodatno otežava situaciju i da se zbog djece ne može riješiti stvora. Jednom ga je pokušala ostaviti, no stvor ju je zaplašio da će ostati bez djece i svega ostaloga. Uplašena je ostala i od tada živi povučena u svom svijetu, a tijelom na raspolaganju stvoru. Na raspolaganju mu je i njezina psiha, pa stvor obilno koristi zvučne i ostale efekte i metode zastrašivanja.

Stvor zna, ili osjeća, da ju ne bi nikako mogao zadržati kad bi ona htjela za sebe bolji život, pa joj zbog toga doslovno svaki dan ubija volju za životom. Ubija joj volju za životom tako što joj ne dozvoljava da spozna ljepotu života. Ubija joj to i na taj način što ju svaki dan siluje. Stvor ima na to zakonsko pravo. On doslovno skoro svakodnevno svršava i uživa u tome, jer je ona zaista lijepa. Ona još nikada nije svršila. Čak se ni ne samozadovoljava. Našla je ljubavnika da predahne uz malo nježnosti, ali ni s ljubavnikom ne može svršiti. Stvor joj je sasvim iskrivio sliku o tjelesnosti, životnosti i životu. Uništio joj hrabrost.

Ne znam kako da joj pomognem, a htio bih. Ona treba prvo poželjeti da sama sebi pomogne. A ne želi. Ubijena joj je volja za životom. Stvor pobjeđuje, čini se. Ili ...

P.S. Stvor ima i dobrih strana. Nekada pospremi sobu. Da bude uredno kad siluje ženu. Tada je zaista sve 'uredno'.