Dakle, čovjek je osumnjičen i pritvoren. Sad su na redu istražni sudac, nadležni sud, svjedoci i paragrafi. Ali nešto je trulo u državi Hrvatskoj, jer čim svjetina svako toliko osjeti potrebu istjerivati pravdu i nekom se napiti krvi, znak je to da institucije ne funkcioniraju na način na koji bi trebale funkcionirati.

O opjevanom (ne)povjerenju u pravnu državu ovdje nema potrebe govoriti, ali o tome da naš čovjek nema straha pred pravosuđem - to je već tema za priču. Malo tko bi se, naime, u civiliziranoj državi usudio spaljivati i razbijati imovinu osobe osumnjičene za počinjene kaznenog djela, pa makar to kazneno djelo bila i pedofilija. Za takve stvari su propisane oštre kazne, a pristojan građanin valjda bi trebao biti onaj koji je naučen da protiv zakona ne valja raditi, odnosno da svaki prijestup sa sobom nosi i nekakve posljedice.

Ne kažemo da na civiliziranom zapadu nema sličnih ispada, ali tvrdimo da na civiliziranom zapadu slični ispadi ne mogu ostati nekažnjeni. Ovdje su stvari drugačije. Zločin je u Hrvatskoj jedna, a kazna druga priča, prije svega zato jer smo ranije imali i zločine bez kazne i kazne bez zločina, a to nisu sitnice. Stvar sa zakonima, pravnom državom i sličnim tricama tako se malo po malo potpuno okrenula na glavu, dakle naopako, te nije za čuditi se što se u Sumpetru događaju stvari kakve se događaju. Linč - taj divni običaj divljeg zapada, sve češće se seli na pomahnitali istok.

A sad malo o medijima. Play of the day odigrala je nenadjebiva Slobodna, koja je objavila fotografiju osumnjičenika. Prisjetit ćemo se ovdje nedavno kako je tabloid Jutarnji list na naslovnoj stranici objavio fotografiju mladića osumnjičenog za silovanje. Isti je kasnije dobio etiketu silovatelja, a dobio je bogami i po hičci od razjarenih sugrađana, iako je DNK analizom dokazano da za silovanje nije kriv.

Na greškama se ovdje, međutim, ne uči. Istu stvar ponovila je danas i Slobodna, suprotno zakonu i novinarskoj etici. Ako zakon ne jebu mediji, koji su skloni propovijedati poštivanje zakona, kako bi se drugačije mogli ponašati konzumenti tih istih medija? Jedni od drugih naučili smo da svaku loptu treba odigrati iz prve, da ni o čemu ne treba dva puta razmisliti, te da ono što pišemo, odnosno govorimo ne mora imati nikakve veze s onim što radimo.