„Ta je priča počela slučajno, s nakupljenim gradivom koje je samo trebalo uobličit u neku novu formu, gdje bismo se osjećali dobro kao i kada smo radili novine. Budući da ni Ferala ne bi bilo bez kafanske zajebancije, sama od sebe je došla ideja da pjesme čitamo i pjevamo za stolom, uz vino i cigarete, i da publika po mogućnosti uživa u istim porocima. Nastala je tako, ajmo reć, predstava koja se ne igra nego događa i u kafanama i u kazalištima, i u kockarnicama i knjižnicama, i na brodovima i u domovima kulture“, objasnit će nam jednom prilikom Predrag Lucić povijest ovog satirično-pjesničkog kabareta koji traje već punih sedam godina, odnosno melodija koje svako malo promijene ime i, kako legenda kaže, nikada se ne ponavljaju.

Studio LuDež i raspoložena publika (FOTO: Novilist.hr)

Do sada su izvodili Melodije sela i Bruxellesa, Melodije garde i estrade, Melodije Bljeska i Oluje, Melodije križa i pršuta, Melodije kurbi et oporbi, Melodije bijede i pobjede, Melodije broša i ološa, Melodije borbe i pretvorbe,  Melodije vode i slobode, Melodije smutnje i pomutnje, Melodije truba i goluba, sve skupa nekoliko stotinjaka izvedbi, što po kazalištima, a što po kafanama, širom regije. Kakve će biti Melodije kome i Komore ekipa Lupige provjerit će već sutra, kada u 20.30 sati Studio LuDež nastupa u zagrebačkom No Sikirikiju. Za one koji neće biti u mogućnosti uživo vidjeti nove Melodije, naš portal priredit će opsežan video prilog s nastupom ovog dvojca.

Inače, autori sami sebe vole predstaviti ovim riječima:

Predrag Cune Lucić, The Voice, na hrvatskoj sceni poznat kao Onaj Kojemu Ne Treba Mikrofon. Pučki genij koji dvadeset godina vrijedno prepjevava suvremenu hrvatsku povijest, narodni pjesnik koji je iz svojih izabranih radova izbacio više pjesama nego što ih je Johnny Štulić objavio, strah i trepet hrvatskih izdavača, čovjek koji je Algoritam doveo na rub propasti, među kolegama poznat kao jedini kojemu Kruno Lokotar ne smije kratiti rukopise.

Onaj Kojemu Ne Treba Mikrofon i Onaj Desno Od Lucića Što Otvara Usta (FOTO: Nacional.hr)

Boris Dežulović Tozovac, Compay Segundo, vječiti samozatajni drugi glas, poznat kao Onaj Desno Od Lucića Što Otvara Usta. Čovjek-Kolumna koji je iz knjiga izabranih tekstova izbacio više kolumni nego što je Lucić za života napisao pjesama, strah i trepet novinskih čitatelja u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, iznenadan i nepredvidiv kao hrvatska nogometna liga, među kolegama poznat kao čovjek koji nikad nije pisao kolumnu za Novu Makedoniju.

Lupiga.Com