Kako je to uopće moguće? Prođe sedam, pa čak i osam dana, a ja vam nemam za reći ništa novoga. Zapravo, iskreno mi je neugodno zbog svih tih tisućinjak ljudi koji su posjećivali ovaj site prošlog tjedna, jer na Lupigi se moglo vidjeti na djelu samo one ružne stvarčice kao što su lijenost i neproduktivnost. Da na brzaka rezimiramo: sramotno mali broj novica, dvije recenzije knjiga, nula filmova, isto toliko e-ciklopedija, ubuđali GostLupež i slični putopisi, najnoviji recepti stari mjesec dana, bezvezna i dosadna pitanja za Andreja. Pa jedino bi se moglo reći da je gužva bila na vicevima i komentarima, jalova posla ako mene pitate. Eto, to vam je od novoga, pa tako ja zapravo ne znam zašto vi uopće posjećujete Lupigu, iako mora da postoji neki razlog.
Kad smo već kod posjete Lupigi, nova anketa će vas upitati koliko često ste ovdje. Kako mi zapravo niti ne istražujemo javno mnijenje, tako se nemojte srditi ako usfali odgovor koji bi baš vas mogao klasificirati.
Stara pak anketa je bila iznimno izjednačena, neodlučeno do kraja, pa se generalno može reći slijedeće: posjetitelji Lupige ne podržavaju, podržavaju i baš ih briga za Gay Pride. Generalno, kažem zato što mogućim ostavljam scenarij da su recimo desetak puta glasali po jedan skinheads i jedan liberalni komunist gay, te je zapravo većina Lupeža rekla da ih je baš briga. Kažem, to je jedan od mogućih scenarija, a meni se nije dalo provjeravati koji od njih je zbilja točan.
Neradnik tjedna smo svi mi! Radnik tjedna pak nije nitko od nas! A najaviti vam nećemo ništa, osim onog putopisa od persone neobičnog nadimka, čiji smo tekst do sada najavili jedno pet puta, u najmanju ruku.