Emisije Branimira Bilića odavno se tretiraju kao posebno neugodan simptom bolesti HTV-a, nešto što nije pristojno ni gledati ni spominjati. Ako neki kritičar baci oko na taj spektakl novinarstva izvan svake kontrole, tekst će biti lišen osobnih opaski autora. O Biliću se piše tako da ga se bez puno komentara citira od slova do slova, jer je svaki pokušaj da vlastitom dosjetkom nadmašiš to ludilo unaprijed osuđen na propast. I tako on prolazi, ispraćen podsmjesima svisoka, dok ga svima ne zakuca tako da više ne znaš tko je zaslužio podsmijeh; urednik HTV-a ili oni koji ga tretiraju kao psića koji izvodi glupe trikove u zabavnom programu.

Kao vječni veleposjednik autorskih emisija sličnog formata, Bilić trenutno vodi nešto što se zove „Hrvatska za 5“, što bi, sudeći prema tom glupom naslovu, trebalo služiti afirmiranju nečeg ili nekog tko je svojim radom u hrvatskim okvirima zaslužio ocjenu odličan. Tako stoji i u PR materijalu za najavu emisije: „Emisija uživo predstavlja najbolje pojedince, skupine, tvrtke i kreativne ideje iz područja kulture, znanosti, obrazovanja, kreativnoga poduzetništva, humanitarnog i volonterskog rada, ekologije i duhovnosti“.

Sve što smo dosad znali o Biliću sada je nadmašeno (SCREENSHOT: YouTube)

U zadnjem izdanju najavljeno je gostovanje „predstavnika različitih udruga i inicijativa za promicanje kulture života“, iako tu nema ničeg različitog. U studiju su se tako našli molitelji ispred hrvatskih bolnica, predstavnici inicijative „Hod za život“ i novinari nekih katoličkih medija. Molitelji pred bolnicama u Hrvatskoj već uživaju status koji mnogi ulični prosvjednici nemaju; oni su pristojno tretirani kao dio demokracije i prava na izražavanje mišljenja, za razliku od, primjerice, mladića u majicama s natpisom „HDZ lopovi“. U medijima ih se tretira kao važnu stranu u ovom društvenom sporu, pa ih se poziva na debate o temi abortusa koja nikako da nađe mir. Pored toga, njihovi stavovi imaju svoje zastupnike u saborskim klupama, liječnicima u javnom zdravstvu, dobro organiziranim neokonzervativnim pokretima i, najvažnije, na iznimno moćnom Kaptolu.

LAŽNE KLINIKE ZA ABORTUS: Niču po Hrvatskoj i plaše žene da će se ubiti ili umrijeti nakon pobačaja

MOLITVOM PROTIV POBAČAJA: "To rade samo bogataši"

UKINUTA SLOBODA IZBORA: Kako je pravo na pobačaj misteriozno nestalo iz nacrta prvog hrvatskog Ustava

DOSTA S FALSIFIKATIMA: „Zar je i HRT prihvatila tvrdnju da su zločinci partizani?“

Nitko, međutim, nije otišao tako daleko da ih proglasi nacionalnim herojima, niti se ikada dogodilo da im HTV osigura ekskluzivne propagande minute, neometane prisustvom gošća koje brane sekularnu državu, etiku i/ili hrvatske i međunarodne propise koji reguliraju ženska reproduktivna prava. Bilić je učinio jedno i drugo, što je izgledalo kao da je HTV u samo sat vremena objavila vjerski rat državi i svim njezinim institucijama, uključivši Ustavni sud koji je verificirao pravo na abortus.

Za početak, kršćanske inicijative protiv pobačaja ne mogu biti ni predstavnice Hrvatske, a kamoli „Hrvatske za 5“. Moliteljske udruge „40 dana za život“ i „Hod za život“, uvozni su, izdašno financirani američki kulturni proizvod; prva je udruga osnovana 1998. godine u Texasu, a druga 1974. godine u Washingtonu, kao reakcija na odluku u predmetu Roe vs. Wade. Neovisno o tome što križar Bilić o tome misli, oba pokreta su u konfliktu s hrvatskim zakonima i međunarodno priznatim reproduktivnim pravima žena, pa ih HTV ne bi smio ugurati u televizijske minute namijenjene promociji najboljih pojedinaca, inicijativa i ideja u zemlji.

Molitelji pred jednom zagrebačkom bolnicom (FOTO: Lupiga.Com)

Takvo ograničenje, međutim, ne vrijedi ako se javni servis shvaća kao privatna prćija privilegiranih urednika, pa se Bilić opušteno okružio predstavnicima fundamentalističke klike i tamo očajavao nad kulturom smrti, koju je pokupio iz Papinih govora u SAD-u 1993. godine i enciklike Evangelium Vitae iz 1995. godine. 

Sve što smo dosad znali o Biliću, nadmašeno je pitanjima poput „Tko će zaustaviti tu industriju smrti?“ (misli se na legalan abortus u državnim bolnicama), „Mogu li takve majke i očevi oprostom biti oslobođeni?“, „Kako rodna ideologija služi svemu tome?“, ali i odgovorima na ovu društvenu dramu, poput onog da iza abortusa stoji profit, kapitalistička industrija smrti (iako je abortus u Hrvatskoj dozvoljen samo u javnom sektoru i u JEDNOJ privatnoj bolnici), da majke i očeve ne treba osuđivati koliko sam čin, i tako dalje, i tako dalje, sve do neopisivih momenata, stvorenih za anale medijskog ludila. Nemali broj mališana javno je prikazan u sklopu priloga o djeci koja su preživjela pritisak sredine da majka napravi abortus, jedna je gošća potpuno uvjereno prepričala iskustvo bolničke insajderice koja je prisustvovala procedurama pobačaja i putem UZV-a svjedočila kako se „djeca bore da prežive postupak“, dok je jedan gost sve objasnio krizom muškosti ili očinstva, jer muškarac, otprilike, „treba pružiti ženi sigurnost potrebnu za odluku o rađanju“.

Sve je izgledalo kao da je HTV objavila vjerski rat državi i svim njezinim institucijama (FOTO: Lupiga.Com)

Koliko je odredbi Zakona o HRT-u, Etičkog kodeksa HRT-a i ostalih zakona skršeno u slobodnom kretanju vjerskih fundamentalista po studiju HTV-a, nema smisla nabrajati, jer bi dobili nešto mnogo duže od teksta o konkretnoj emisiji. Okvirno, radi se o zabranama isticanja političke, svjetonazorske, gospodarske, vjerske i bilo koje druge pripadnosti ili sklonosti, obavezi uravnoteženosti izvještavanja i poštivanja pravila „druge strane“, koja bi objektivno mogla stvoriti dojam o njihovoj nesamostalnosti ili neobjektivnosti, obavezi ravnopravnog i ravnomjernog predstavljanja suprotstavljenih stajališta i mišljenja, obavezi posebne zaštite djece u medijima i tako dalje, i tako dalje, sve redom sitnice na koje se Prisavlje obavezalo Saboru i Vladi RH.

Kako je Branimir Bilić narastao dotle da sve to izvede bez straha od posljedica, duga je i mučna priča vezana za cijelu klerikalno-nacionalističku povijest HTV-a, ali i za ignorantski tretman ovog urednika u kritički nastrojenim medijima, sve pod šifrom „pustite cirkusanta“. Da se ne lažemo, on je svašta, samo ne cirkusant. Radi se o potpuno istoj osobi koja je otvorenim pismom tražila javnu ispriku Elizabete Gojan zbog „visoke ideologiziranosti, politiziranosti i političke pristranosti“ u vođenju prijenosa inauguracije Predsjednice RH, nakon čega je Gojan dobila otkaz. Pored toga, Bilić se javno pjenio da mu je emisija „Puls Hrvatske“ ukinuta pod pritiskom korporacijskog i tajkunskog kapitala, a sam je jedno vrijeme bio potpredsjednik Uprave Zaklade Adris, dok je za HTV intervjuirao ostale članove Uprave. To sve govori o iznimnim organizacijskim sposobnostima, predanom alpinizmu po ljudima na položaju i izvrsnom upravljanju novinarskom karijerom koja bi, bez svega toga, bila mizerna. Jednog dana, kad sam sebe ugosti u „Hrvatskoj za 5“, to će biti smiješno samo rijetkim preostalim gledateljima potpuno upropaštenog „javnog servisa Laudato“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"