Ništa u hrvatskom pravosuđu nije na svom mjestu, pa zato ni najnoviju priču iz ovdašnjih sudnica ne treba početi iz početka već od kraja.

Borba obitelji Gurdulić za parcelu na Bačvicama u Splitu pred sudovima traje i danas nakon više od dvadeset godina natezanja. Nema veze što je gruntovnica općinskog suda Gurdulićima izdala sve potrebne papire o vlasništvu još 1995. godine. Spor traje i nakon što su općinski i županijski sud pod Marjanom i Vrhovni sud pod Medvednicom dale za pravo obitelji Gurdulić i rekli – da, ta je parcela vaša.

SKANDALOZNO PRAVOSUĐE: Odvjetnik razotkrio suce, a oni mu zauzvrat nabili kaznu

Umjesto da se provede odluka sudova Grad Split je proveo parcelaciju Gurdulićevog zemljišta. Kako to? Jednostavno, parcelacijom je dobivena velika čestica kako se budući gazda investitor ne bi gnjavio s tamo nekim 'zeka' sitnicama.

Koliko god veliki, Split je mali grad u kojemu svi poznaju sve i znaju što rade, što će raditi. U ovom slučaju što će graditi. Baš na Bačvicama, baš na teritoriju Gurdulićevih koji godinama, bez plaćanja najamnine, eksploatira tenisačko društvo okupljeno na Firulama. A Gurdulići? Neka se bave sudovima.

Tako je gradom krenula priča da će baš tu na čestici 687 jedan moćni tajkun graditi hotel i sve što ide uz, navodno, velebnu, višekatnicu sa svom ponudom koju budući bogati gosti mogu zamisliti. Splićani znaju o kome se radi, znaju tko je namjestio cijelu stvar i moćnom čovjeku iz Zagreba (pravniku, dapače odvjetniku) širom otvorio vrata investiranju na tuđem.

Može li Grad Split provesti parcelaciju imovine Gurdulića? Ne može. A kako je ona ipak provedena? Jednostavno, Grad Split je donio Odluku da je imovina Gurdulića imovina grada, a kad je grad vlasnik onda može tim česticama raspolagati po svojoj volji. Bez obzira što nigdje nije zapisano da je i stvarni vlasnik. Navodno, to im omogućava Samoupravni sporazum o prijenosu prava upravljanja i o uređenju odnosa u pogledu korištenja i održavanja novoizgrađenih tenis igrališta u Splitu, kao i Odluka o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina u društvenom vlasništvu u vlasništvo Grada Splita.

 Sjajna lokacija za luksuzni hotel (SCREENSHOT: GoogleMaps)

Dokument zamršenog i nejasnog naslova objavljen je u Službenom glasniku Općine Split još u ožujku 1981. godine, a Odluka Grada Splita donesena je 1995. godine. A kako su Gurdulići doznali za Odluku kojom se Grad pozvao vlasnikom njihove imovine? Iz presude višeg suda kojom se sudi u korist tenisača s Firula.

Otkud višem Sudu dokumenti za koje stranke ne znaju i nema ih u spisu II P-2521/95. Pa za ime Boga, kako samostalan i neovisan drugostupanjski sud može zaprimiti „nove dokaze“ od nepoznatih osoba i na istima temeljiti svoju odluku? Gurdulići se bune, tvrde da je riječ o nezakonitim dokumentima o kojima se nisu imali priliku očitovati. A zašto? Zato što su dokumenti stigli faks prepiskom sa sutkinjom i rukom u ruku pa "spremljeni" u tzv. pomoćni omot spisa.

Za studente drugih fakulteta objašnjenje: pomoćni omot je presavijeni A 4 format i u tako napravljeni fascikl se umeću skoro pa nevažni dokumenti: požurnice, tehnički papiri, liječničke ispričnice i slična pisanija. Ti papiri jesu dio spisa, ali nemaju veze s meritumom. A meritum jest: čija je čestica 687. i odakle Sporazum i gradska odluka među tom papirnatom 'boranijom'.

Vrlo jednostavno, pročelnik upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i šport Grada Splita Zdravko Omrčen odlazi u modni salon u Marmontovoj i od vlasnice Ivane Radočaj moli uslugu: „Daj, Gospe ti mala, učini mi faks na sutkinju sa svojega uređaja“. Naravno, da se sakrije i pošiljatelj i službena adresa. Tako poslani faks iz modnoga salona dospijeva u spomenuti pomoćni omot da ga Gurdulići ne vide, a kako bi se inače za njih povoljna odluka Općinskog suda mogla preinačiti u korist tenisača s Firula, nezakonitih posjednika čestice 687. Bahato ipak, Zdravko Omrčen dokumente uručuje na ruke sucu i ostavlja trag adresata cijele priče. A svi tragovi završavaju u 'boraniji', a ne u spisu.

I kad Gurdulići sve to otkriju, grijeh prišiju županijskim sutkinjama Blaženki Rilov-Ćirin, Sovjetki Režić i Ankici Matić tražeći od općinskog tužiteljstva da ih kazneno goni zajedno sa Zdravkom Omrčenom i Ivanom Radočaj, jer mu je s obzirom na vrijednost nekretnine od četiri milijuna eura počinjena i šteta od 600.000 kuna nezakonitim preinačavanjem sudske odluke. Nakon pet godina dobivaju odluku da se kaznena prijava – odbacuje. Jer, sve što se Gurduliću dogodilo u tom predmetu ne čini osnovu vjerodostojnosti za pokretanje postupka.

Županijski sud u Splitu (SCREENSHOT: GoogleMaps)

Jedan od Gurdulića se takvim odbacivanjem nije dao smesti već je sukladno zakonu pred Državnim odvjetništvom, USKOK-om u Splitu podnio kaznenu prijavu protiv zamjenice općinskog državnog odvjetnika Marije Mandarić jer nije provela ni jednu radnju, pa čak nije zavirila ni u 'boraniju'. USKOK istu prijavu Gurdulića odbacuje navodeći kako navodi nisu osnovani s obzirom da se radi o zakonitim radnjama koje je u predmetu Gurdulića poduzela zamjenica općinskog državnog odvjetnika Marija Mandarić. Gurdulić u ulozi oštećenika kao tužitelja, preuzima kazneni progon protiv Marije Mandarić podnošenjem prijedloga sucu istrage za provođenjem dokazne radnje prvog ispitivanja osumnjičene.

Sudac Zoran Matulović odbija sve Gurdulićeve zahtjeve i od prijave ništa. Kaže sudac sve su odluke donašane po zakonu. Spis dan danas, već više od devet mjeseci, po žalbi čuči na Vijeću, bit će čeka apsolutnu zastaru postupka. Ali, ovaj ne odustaje i nastavlja bitku za svoju četiri milijuna eura vrijednu imovinu držeći da pravosudna družba drži štangu tenisačima s Firula. I onom bogatom i moćnom investitoru iz Zagreba zbog čega je Gurdulićeva parcela nanovo parcelirana.

Međutim…

Valja na trenutak skočiti do sudnice Općinskog suda u Šibeniku. Tu pak odvjetnik Tomislav Tončić vodi svoj rat protiv nezakonitosti u pravosuđu za što godinama ne može dobiti satisfakciju u obliku osuđujuće presude za sve one sutkinje koje on drži krivima za zlouporabu dužnosti i sudovanje po „znanju i uvjerenju“ umjesto po Ustavu i zakonu kako je red u pravnoj državi. Kako je njegov slučaj delegiran u Šibenik spis je dopao u ruke Maje Šupe Makon. Ako vam se ime čini poznato, imate pravo. To je ta sutkinja.

Tončićev slučaj dopao je u ruke sutkinje Maje Šupe Makon (FOTO: Hina/ik)

Nju i njezin sud, braneći svoju odvjetničku kožu i ugled starog gospodina odvjetnika s pedeset godina staža, Tomislav Tončić obasuo je gomilom akata koji, po njemu trebaju dokazati da ga se sudi bez veze, da se njegovim suđenjem brani dio sudskog kolektiva u Splitu koji jednostavno ne da Gurdulićima njihovo, ne tjera tenisače da plate zaostalu najamninu koja se sad već penje na desetke tisuća kuna. A to bome može rasp…alit Gurduliće i nekoga poput Tončića.

Posebno kad mu sutkinja Šupe nije dozvolila da fotokopira svoj spis već mu je taksativno nabrojila stranice koje može snimiti. Ili, kad je ispravljala zapisnik nakon što su sudionici rasprave napustili sudnicu. Ili, kad na prijedlog obrane nije pribavila 'boraniju' iz spisa II P-2521/95, ili kad mu je predsjednik Općinskog suda u Šibeniku namjerno pripisao uloške u spis koje je poslalo Općinsko državno odvjetništvo, a sve da bi omalovažio njegove zamjerke na rad toga suda.

To da je Tomislav Tončić osuđen zbog lažne prijave protiv sutkinja koje su zlorabile svoj položaj i na sudu u Splitu i na sudu u Šibeniku, zna se. Sve to skupa stajalo ga je 200 dnevnica ili onoliko dana zatvora koliko u tu svotu stane (jedan dan jednako je oko 145 kuna). Ali, silno naljućen što ga nakon pedeset godina odvjetničkog staža, na pragu osamdesete godine života netko uči pravo obratio se ustavnom tužbom Ustavnom sudu Hrvatske.

I onda – fijasko.

Umjesto podrške dobio je odbijanac.

Sudac izvjestitelj Antun Palarić istina, u dokumentu nabraja sve nevolje odvjetnika Tončića sa splitskim i šibenskim sudom, a u povodu parcele 687. Ali, elegantno preskače sve što bi dovelo do merituma: ni jedna institucija ne priznaje da su Gurdulići vlasnici parcele 687 vrijedne, s obzirom na lokaciju oko četiri milijuna eura, da im je Teniski klub Split dužan na stotine tisuća kuna u ime korištenja tuđeg kao najamnine. Kad god je pokušao svoje probleme s pravosuđem projicirati kroz parcelu 687 bio je izbacivan iz sudnice, zabranjeno mu je postavljanje pitanja, da bi na kraju bio i osuđen.

Ustavni sud (sudac Palarić za čije izvješće suci jednoglasno glasuju pozitivno) zaključuje da je Općinski sud u slučaju Tončić proveo zakonit postupak. Da mu je sud omogućio redovno praćenje postupka. Za osuđujuću presudu, po mišljenju Ustavnog suda, Općinski sud je dao valjane pravne razloge. Spočitnuto mu je da kao dugogodišnji odvjetnik mora znati da sutkinje ne mogu odgovarati za izraženo pravno mišljenje ili glasovanje pri donošenju presude. Ustavni sud se slaže s odlukom Županijskog suda koji potvrđuje na zakonu utemeljeno činjenično stanje.

I onda fijasko - Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u slučaju Tončić proveo zakonit postupak (FOTO: Lupiga.Com)

A što kad sutkinje sude na temelju 'boranije'? Po pravdu opet do Strasboruga.

Zar Strasbourg mora hrvatskom pravosuđu reći da se sudi po zakonu i Ustavu, a ne po znanju ili uvjerenju, a niti po 'boraniji'? Ergo, Tončiću nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno dvadesetim ustavnim paragrafom.

Na tom potezu Split-Šibenik jedina pravosudna institucija koja je desetljećima na stani Tomislava Tončića i njegovih stanaka Gurdulića jest Zemljišnoknjižni odjel Split tamošnjeg Općinskog suda. Obično rečeno – gruntovnica i svi prvostupanjski suci Općinskog suda u Splitu.

U odjeljku B „vlastovnica“ uredno su nabrojeni svi Gurdulići sa svojim vlasničkim udjelima. I nitko više. Nema tu ni tenisača, ni sudaca, nema ni Zakona o športu ni modnih salona, ni Zdravka Omrčena, nikoga nema, samo Gurdulići. Tako nabrojeni kao da prkose svim nepravdama kojima su inače izloženi. U miru svoje rubrike „vlastovnica“ kao da čekaju da im jednoga dana ipak netko isplati najam zemljišta neovlašteno korištenog i uvede ih u posjed za prebacivanje loptice preko mreže. S malo mašte lako ih je zamisliti kako svaki od upisanih Gurdulića u ruci čvrsto drži svoj gruntovni izvadak i prve presude općinskog, županijskog i Vrhovnog suda koje su im dale za pravo. Istina od tih presuda prošle su godine, ali nije pravo na vlasništvo kukuruz pa da se može rasuti jer je vreća s vremenom sagnjila.

Jedva se primijeti, ali dolje, na kraju odjeljka „vlastovnica“ stoji upisana primjedba: Odbijeni prijedlog za uknjižbu, čest.zem. 687, predlagatelj Grada Splita. Datum 30.12.2016. pod brojem Z-35212/2016.

E, ta hrabra gruntovnica u okviru općinskog suda u Splitu to je početak i kraj svih Gurdulićevih muka. I dok budu odbijali nezakonite zahtjeve za uknjižbu pa makar ih pisali svi gradski oci zajedno, Gurdulići mogu biti sigurni da će jednog dana, u nekoj svijetloj budućnosti, možda u nekoj drugoj državi, zakoračiti na čest.zem. 687 kao na svoje.

Kao što i investitori ne mogu sa sigurnošću investirati u Republiku Hrvatsku, zemlju u kojoj za sudove zemljišnoknjižni izvadak kao dokaz prava vlasništva ne vrijedi ništa, iako su Gurdulići od 1932. godine kontinuirano upisani kao vlasnici čest.zem. 687 sve do nacionalizacije, kada je 1958. godine donesen Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta čime je ista nekretnina upisana kao društveno vlasništvo, a Gurdulići kao nositelji stvarnog prava korištenja i tako sve do 01.01.1997. godine kada su donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ponovno upisani kao vlasnici.

A odvjetnik Tončić? On je potražio svoj dio pravde u Strasbourgu. I čeka poštara s vijestima i čita odluku: „Sudi se samo po Ustavu i zakonu RH, nikako ne po znanju i uvjerenju sudaca, a još manje po 'boraniji'“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: mapio.net