Postoje brojni, više-manje uspješni programi zapošljavanja mladih, ili nekih posebnih društvenih skupina, no nitko ne misli na nas s dugoročnim stažem na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ), kaže Boris K. (62), nezaposleni ekonomist sa srednjom stručnom spremom, koji je ove godine „proslavio“ devetu godinu u evidenciji HZZ-a. U spomenutih devet godina, samo je jednom doživio da ga iz Zavoda za zapošljavanje pozovu radi ponude za posao, i to otprilike prije tri godine, s ponudom da se uključi u javne radove, u okviru programa poticanja zapošljavanja dugoročno nezaposlenih i teže zapošljivih osoba. Tada su ga pozvali da se javi u zagrebački Zrinjevac, gdje je trebao raditi na poslovima čišćenja zelenih gradskih površina te održavanju gradskog zelenila tijekom ljetne sezone, što za veći dio sezonaca traje od travnja, pa do rujna. No, kako je upravo te godine imao problema s išijasom i baš u vrijeme poziva iz Zavoda ukočen odlazio na injekcije, dobio je potvrdu liječnika o privremenoj nesposobnosti za rad. 

"Nikada me više nakon toga nisu zvali, iako sam nekoliko puta rekao savjetnici dok se još redovito išlo po pečat u Zavod da sam raspoloživ za rad i da bi mi i takav posao puno značio, s obzirom da se radi sezonski, tijekom nekoliko ljetnih mjeseci i ostvaruje barem minimalna plaća. Dugo sam bez posla i prihoda, a u međuvremenu je i supruga ostala bez posla, kći je bila studentica i to bi nam itekako puno značilo. No, nikada me više nisu zvali", kaže naš sugovornik. Osim povremeno nekih manjih zdravstvenih problema, inače je svih devet godina bio raspoloživ za rad, povremeno je nešto kratko radio i na crno (kao kućni majstor), a preživljava zahvaljujući tome što su supruga i on naslijedili mali stan od pokojnih roditelja, koji iznajmljuju. Vjeruje da bi se još prije četiri ili pet godina relativno brzo i lako snašao da su mu preko Zavoda ponudili makar i neko privremeno, ili polovično rješenje, koje bi, možda, bilo „noga u guzicu“ koja bi mu pomogla da se i sam drugačije snađe.

"Često smo se pitali kod kuće imaju li domovi umirovljenika, ili dječji domovi, na primjer, potrebe za nekom vrstom pomoći u održavanju zgrade ili okoliša. Vjerujem da bih se snašao čak i u njezi starijih osoba koje koriste pomoć i njegu kod kuće, u nekim radovima oko kuće, pa čak i u manjim poljoprivrednim radovima negdje u bližoj okolici Zagreba. Takav posao inače nije lako naći, mnogi si stariji ljudi takvu pomoć ne mogu priuštiti, no postoje programi u kojima država sufinancira jedan dio takvih radova i žao mi je što me u to nisu uputili", objašnjava nam. 

"Danas se već osjećam kao mrtav čovjek što se mogućnosti za rad tiče i jedini cilj mi je da nekako pregrmim još tri godine do mirovine, pa da ostvarim barem minimalni redovni prihod i malo se smirim. Ne znam kako bih se više snašao na nekom novom radnom mjestu, pa ni u poslovima koji se nude preko Zrinjevca, prestar sam za to", odgovara naš sugovornik na pitanje kako bi reagirao da mu sada, na primjer, iz Zavoda i ponude neki posao. 

Sličnu priču priča i Marija P. (59), koja je kao PKV radnica 28 godina radila na strojevima u trikotaži i ostala bez posla prije sedam godina, kada je tvrtka otišla u stečaj. Oko godinu kasnije, kad je ostala udovica, preselila je iz Dalmacije u Zagreb, jer je kćeri i zetu trebalo pomoći u čuvanju unuka koji su krenuli u školu, no u isto vrijeme se u Zagrebu prijavila na Zavod za zapošljavanje i bila spremna preuzeti bilo kakav posao. 

"Kćer radi u smjenama, tako da joj moja pomoć oko djece zapravo i nije bila presudna, dobro joj je došlo tek da malo olakšam situaciju i lako bismo se organizirali da sam i ja radila", kaže. No, iz Zavoda za zapošljavanje joj doslovno nikada ništa nisu ponudili, odnosno nikada je nitko nije uputio da se javi na razgovor za posao, ili na bilo kakve javne radove. Ranije je povremeno i sama tražila posao, no kaže ne toliko intenzivno kao zadnje četiri godine, otkad je kćer ostala bez posla, a zetova tvrtka počela imati problema s isplatom plaća.

"I meni bi puno značilo da sam u ove četiri godine radila barem na javim radovima i barem nekoliko mjeseci godišnje bila prijavljena tako da mi teče staž, jer bih tako možda ranije ostvarila pravo na mirovinu. Naime, u 2014. godini pravo na starosnu mirovinu imaju samo žene sa 61 godinom i najmanje 15 godina staža. Po godinama, već bih odavno imala pravo na prijevremenu starosnu mirovinu (ove godine to pravo imaju žene koje su navršile 56 godina), no dodatni je uvjet 31 godina staža, a to mogu samo sanjati", objašnjava naša sugovornica. Gdje god se pokušala dogovoriti da ju prijave makar na pola radnog vremena, na minimalac, tek toliko da joj teče staž, kako bi nekako dogurala do uvjeta za mirovinu, nisu joj pristali ići na ruku. U međuvremenu, čistila je dva puta tjedno u jednoj maloj tvrtki te preko vikenda u jednom kafiću, da pokrpa kućni budžet, no zbog godina i zdravlja to joj je sve teže. 

Da pokrpa kućni budžet čistila je dva puta tjedno u jednoj maloj tvrtki te preko vikenda u kafiću (FOTO: Pixabay.com)

U studenome ove godine na evidenciji HZZ-a je više od 34.000 osoba koje su na burzi dulje od pet godina, od čega je 20.422 nezaposlenih na burzi dulje i od osam godina. Kad je riječ o ovoj drugoj kategoriji, oko dvije trećine njih starije je od 50 godina (14.200 osoba). Oko 1.400 njih je sa stažem duljim od 30 godina. Iako su u toj kategoriji ukupno u većini oni bez škole, kao i radnici sa završenom osnovnom školom, zapravo je vrlo značajan broj osoba sa srednjom školom koje su dulje od pet (7.572), odnosno dulje od osam godina na burzi (10.295), dok je među njima i oko 780 osoba s višom i visokom stručnom spremom. Donekle je logično da među brojnije spadaju radnici u jednostavnim zanimanjima, te obrtnici, no značajan je broj onih koji su ranije radili u uslužnim djelatnostima i trgovini (3.049 njih na burzi je dulje od osam godina), ili u administrativnim službama (2.321 osoba) te onih koji su radili kao tehničari i stručni suradnici (1.216 osoba).

Gledano pojedinačno po zanimanjima, među brojnijima su bivši učitelji razredne i predmetne nastave, strukovni nastavnici te nastavnici u srednjim školama, no ima i inženjera strojarstva, kemijske tehnologije, elektromagnetike, arhitekata, industrijskih i modnih dizajnera, grafičkih dizajnera, čak i veterinara, liječnika i zubara, farmaceuta i fizioterapeuta. No, dok se u nastavničkim zanimanjima radi o približno stotinjak osoba u svakoj kategoriji, u ostalim zanimanjima je uglavnom riječ do deset osoba koje su bez posla dulje od pet godina. Među nezaposlenima s tim stažem je i oko 4.000 bivših branitelja te oko 1.600 osoba s invaliditetom. U većini slučajeva, na burzu su došli iz radnog odnosa, u koji se na kraju nikada nisu vratili, pokazuje statistika koju Zavod za zapošljavanje redovito objavljuje. 

Analiza HZZ-a, koju smo dobili u odgovorima iz Odnosa s javnošću, pokazuje, pak, da je u kategoriji 8+ trenutno 1.415 osoba koje nisu raspoložive za uključivanje na tržište rada, najčešće zbog aktualnih promjena u psihofizičkom stanju. 

"Također, još 13.511 osoba ima dodatne, najčešće višestruke faktore otežane zapošljivosti koje se najčešće odnose na zdravstvene i psihosocijalne čimbenike, što u kombinaciji s niskom obrazovnom razinom, nedostatkom traženih kvalifikacija i potrebnih kompetencija otežava njihovu raspoloživost za uključivanje na tržište rada", kažu u Zavodu te dodaju kako se ta statistika slaže s podacima Zavoda za zapošljavanje u drugim europskim zemljama. Riječ je, dakle, o osobama koje realno nisu raspoložive za rad, ali su prijavljene na Zavod jer je to jedan od uvjeta za ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, ili uvjet za neko slično pravo. No, uzmemo li u obzir te brojke, ispada da je u toj kategoriji oko 5.400 onih za koje ne postoje evidentirane prepreke za uključivanje u svijet rada, osim one najteže: činjenice da godinama nisu radili i socijalno su isključeni. 

Na žalost, čini se da u Zavodu za zapošljavanje ne mogu dati konkretan odgovor na pitanje što se čini s tom kategorijom ljudi. Naime, na pitanje što se konkretno čini u takvim slučajevima, odnosno postoje li neka pravila o tome kada Zavod dugotrajno nezaposlenu osobu šalje na prekvalifikaciju, ili obavezno u javne radove, nismo dobili konkretan odgovor, kao ni odgovor na pitanje kako je moguće da HZZ nekoga u sedam, osam godina niti jednom ne kontaktira da bi ga uputio barem na razgovor za posao, ili makar u  sufinancirane javne radove?

„Osnovna zadaća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je posredovanje između nezaposlenih osoba i poslodavaca koji traže radnike, te pružanje stručne pomoći i podrške nezaposlenim osobama kako bi što prije pronašle zaposlenje. Stručna pomoć savjetnika za zapošljavanje obuhvaća čitav niz aktivnosti u radu s nezaposlenim osobama i ostalim tražiteljima zaposlenja“, navode u Zavodu. I dalje nižu sve ono što dobro znamo: uloga savjetnika u Zavodu nije da vam pronađe posao, jer Zavod to ni ne može, već da pruža podršku u pripremi za pronalazak zaposlenja, tj. za uključivanje na tržište rada, pomaže kod individualnih savjetovanja da osoba prepozna svoje mogućnosti, pruža podršku kroz grupna savjetovanja, podržava u uključivanju u obrazovne programe koje provodi Zavod te upućuje na oglašena slobodna radna mjesta u skladu s profesionalnim planom traženja posla nezaposlene osobe.

Također se nezaposlenim osobama pruža mogućnost uključivanja u radionice, a koje se provodi u cilju unapređenja znanja i vještina aktivnog traženja posla. Uz pomoć voditelja radionice i razmjene iskustva s drugim sudionicima, nezaposlene osobe kroz različite metode učenja (demonstracije, prezentacije, igre uloga, skupne rasprave i rad u malim skupinama) usvajaju nove vještine i znanja, stoji u odgovoru na konkretna pitanja koja smo dobili od HZZ-a. Spominju se i tribine o aktivnostima koje Zavod provodi, informiranje o pravima i obvezama iz Zakona i Pravilnika, kretanjima na tržištu rada, kao i o uslugama Zavoda, s naglaskom na osvještavanje važnosti i obaveze aktivnog traženja posla. Tu je i mogućnost upućivanja u Centre za informiranje i savjetovanje o karijeri. Ciljano se pomaže pojedinim skupinama nezaposlenih osoba (na primjer, kroz profesionalnu rehabilitaciju invalida), a EURES savjetnici pružaju informacije i savjetodavne usluge vezano uz zapošljavanje (rad i život) u zemljama članicama Europske unije, Švicarskoj, SAD-u, Kanadi, Novom Zelanda i Australiji, a također se pružaju i informacije o mogućnostima dolaska stranaca ili povratnika u Republiku Hrvatsku. Mogu se dobiti informacije o vizama, zapošljavanju i životnim uvjetima, školovanju u inozemstvu, imigracijskim programima, pravima i zaštiti migranata, spajanju obitelji, mogućnostima nakon povratka u Hrvatsku... 

"Nitko ne misli na nas sa dugoročnim stažem na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje" (FOTO: Pixabay.com)

Ukratko, ubismo se od nabrajanja, ali konkretne informacije o tome postoji li neki program poticanja zapošljavanja za one koji na Zavodu za zapošljavanje odgule, na primjer, dulje od pet godina, ni od korova. Jednostavno zato što takvog programa – nema. Tek dio odgovora krije se u paketu mjera „Važno je iskustvo“, u sklopu koje je tijekom 2014. godine Zavod sufinancirao dio plaće za 1.490 osoba starijih od 50 godina (sufinancira se trošak 50 posto bruto plaće tijekom godinu dana ), još 1.183 osobe zaposlile su se kroz program javnih radova (za koji Zavod osigurava 50 posto minimalne bruto plaće u visini 3.536,64 kuna i još 100 kuna za troškove prijevoza, dok ostatak sufinancira poslodavac). U 837 slučajeva isplaćena je potpora za samozapošljavanje u iznosu od 25.000 kuna za godinu (sufinancira se polovica iznosa bruto plaće tijekom godinu dana), a 209 osoba uključeno je u obrazovanje nezaposlenih namijenjeno starijima od 50 godina, za koje Zavod u potpunosti plaća troškove školovanja, praktične nastave, prijevoza i liječničkih pregleda zdravstvenim ustanovama. 

„Osobe starije od 50 su već godinama jedna od ciljanih skupina mjera koje provodi Zavod te su kao takve i prepoznate od strane poslodavaca. Trenutno stanje na tržištu rada nije povoljno za integraciju osoba starijih od 50 bez obzira na njihovu razinu obrazovanja i postojanja radnog iskustva te zbog navedenog ni institut subvencija ne može dati očekivane rezultate. U skladu s prepoznatom situacijom na tržištu rada i preporukama Europske komisije, Zavod će i dalje razvijati i implementirati mjere namijenjene osobama starije od 50 godina“, kaže se u odgovoru.

Ono što u Zavodu i Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, naravno, nikada neće priznati, činjenica je da su u posljednjih tri do četiri godine jačanjem sufinanciranja zapošljavanja mladih stvorili novu, jeftinu mladu konkurenciju starijim radnicima s iskustvom. Time je zasigurno dodatno otežano zapošljavanje osoba u zreloj dobi, koji imaju još 10-15 godina do mirovine, a proteklih osam ili više godina proveli su bez posla. Istodobno, ne postoji niti jedna konkretna mjera koja bi ljude što su tako dugo izvan svijeta rada vratila u taj svijet i učinila ih konkurentnijima, zbog čega značajan dio njih na kraju i gubi energiju i prestaje aktivno tražiti posao. 

Lupiga.com

Naslovna fotografija: Pixabay.com

Ovaj tekst je nastao uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Socijalna pravednost u uvjetima visoke nezaposlenosti".