Nakon što je napadač solunskog PAOK-a Salpingidis matirao dinamovog golmana Kelavu u još jednoj povijesnoj utakmici na derutnom Maksimiru osjetio sam veliko olakšanje. Već mi se po glavi motala slika izvršnog dopredsjednika modrih Zdravka Mamića kako obliven znojem lijepi krupne novčanice eura po čelima veselih romskih svirača i pri tom jebe majku svakome tko ne shvaća njegovu viziju europskog Dinama. Tu nadrealnu sliku sutradan bi upotpunili svojim panegiricima predstavnici sedme sile koji su nerijetko i sami bili žrtve verbalnog zlostavljanja maksimirskog 'emotivca'. Međutim, ni ovaj put 'plavi lavovi' nisu smogli snage poraziti iznimnog protivnika i tako osigurati toliko željeno proljeće u europskim natjecanjima.

NK Gaj (Mače) - NK Dinamo (plavi kao favoriti)

Ipak, dirljivih prizora nije nedostajalo. Tako je maksimirski šerif pred širokim auditorijem spontano poklonio dekicu i par stotina eura ubogom invalidu omotanom u plave šalove koje je klub dijelio kako bi na stadion dovukao što više navijača. Taj prizor ovjekovječili su fotografi, a novinari su se vrlo brzo raspisali o širokoj duši Zdravka Mamića. Svima nam je poznato koliki je čovjekoljubac i altruist naš Zdravkec koji piša krv za Dinamo. Naravno, od čovjeka su mu jedino važniji samo euri što je na svojoj koži osjetio reprezentativni napadač Eduardo i mnogi drugi koji su vezani građanskim ugovorom sa svojim dobročiniteljem.

Očinsku brigu dinastije Mamić prema Dinamu najbolje osjećaju njegovi rođaci i prijatelji od kojih su neki zaposleni u klubu koji se s ponosom može preimenovati u NK Porezni obveznik. Tu ljubav iskusili su i navijači iz provincije koji su besplatnim kartama i prijevozom dovučeni na stadion. Od 25.000 gledatelja koji su sinoć bili na stadionu njih čak 13.000 kupilo je karte, što je priznalo i samo vodstvo kluba. Uz to navijači su mamljeni udaraljkama, besplatnim šalovima i kapama. Za to je izdvojeno milijun kuna. Čijih novaca, naših naravno. Vrhunac svega bilo je dovođenje modrih fanatika iz Visokog koji su na maksimirskom sjeveru za vrijeme puštanja himne 'Dinamo ja volim' na harmonici svirali narodnjačke hitove. Zdravko hvala ti na tome.

Vahamanija je iza nas?

No dobro, 'vahamanija' je iza nas. Trener Halihodžić ipak se pokazao običnim smrtnikom, a ne čudotvorcem za što je umalo proglašen u dijelu javnosti nakon par dobrih utakmica. Jedan trener ipak ne može preokrenuti zlu sreću koja se nakupila zahvaljujući godinama vrhunske selekcije i odabira talentiranih i skupocjenih igrača iz Južne Amerike. Glavni kriterij – postotak od transfera i zarada za Mamićevu agenciju. Koga više zanima to što je izvršni dopredsjednik već godinama u sukobu interesa, budući da mu je sin vlasnik agencije. Članove Udruge građana NK Dinamo sigurno ne, jer oni nemaju nikakva prava i prožima ih uobičajena hrvatska nezainteresiranost i flegmatičnost. Važno je da smo prvi u Hrvatskoj i da svake godine igramo s veličinama poput Branna, Rennesa, Temišvara …

No, već iduće godine dolazi nam Liga prvaka pa i renomirani protivnici! Iduće godine na Maksimiru ćemo napokon gledati jake klubove poput Bayerna, Manchestera i Valencije. Uz to Dinamo slavi 100 godina a Zdravko će nam obećati još jednu nezaboravnu sezonu. Vrlo dobro iskušana formula koja uvijek prolazi. Kruha i igara. Kod mene više ne. Od vjernog dinamovca postao sam navijač PAOK-a, Hajduka, Bruggea… koga god da se nalazi kontra Dinama. Više ne prepoznajem simboliku kluba uz koji sam odrastao. Plave zastave zamijenile su harmonike i Mamićevi euri. Istinski Dinamovi navijači uistinu su mazohisti i to šizofrenični.